Slušatelji su u emisiji ‘Pitajte svećenika’ Radiopostaje Mir Međugorje  postavili pitanje kaok pojasniti nekome zašto idemo na svetu misu. Svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je trenutno na službi u Zagrebu kao pomoćni odgojitelj bogoslova fra Renato Galić osvrnuo se na pitanje te je govorio i o razlozima odlaska na misu te načinima kako nekome pojasniti svoj stav.

”Neka od pitanja koja je u raspravama iziđu na vidjelo su na primjer ova: zašto vjeruješ u Boga ili zašto nedjeljom ideš na euharistijsko slavlje. Ovakva pitanja je gotovo pa nemoguće izbjeći. I ne trebamo ih izbjegavati, niti ih se plašiti, iako je moguće da određeni dio vjernika ima bojazan od ovih rasprava. Potrebno je međutim da ove rasprave ne prerastu u svađu i u polemiku, već da budu prilika za dijalog, za slušanje, za iznošenje svojih stavova bez bojazni da će me drugi podrugljivo gledati, kako to kaže naš slušatelj, ili da će me osuditi jer sam drugačiji”, kazao je fra Renato i pojasnio kako ovakve rasprave ”mogu biti prilika i nama vjernicima da sami sebi osvijestimo razloge svoje vjere i da ih učvrstimo”.

Potrebno je međutim da ove rasprave ne prerastu u svađu i u polemiku, već da budu prilika za dijalog, za slušanje…

”Promatrajući svoju braću i sestre na nedjeljnim okupljanjima, ali još važnije, promatrajući sebe i svoj život, odmah opažamo kako smo svi slabi i grešni te smo koji put daleko od ideala koje Gospodin stavlja pred nas. Osim toga postoje nažalost mnogi kršćani koji su to samo nominalno, koji idu na euharistiju samo za to da budu viđeni, da se pokažu dobrima i uzornima vjernicima, a da se pritom ne trude živjeti svoju vjeru. Ipak smatram kako je puno veći broj onih vjernika koji se u tišini svakodnevnice svoga života trude živjeti svoju vjeru, sljedeći svoga Gospodina unatoč ljudskim slabostima i padovima. Nažalost oni nisu tako primjetni kao oni prije spomenuti. Kršćani koji svoju vjeru ne svjedoče djelima će nam zasigurno prije zapasti za oko jer se više izlažu, nego oni koji nastoje živjeti ispravno u svakodnevnici svoga života”, kazao je fra Renato koji se osvrnuo i na uspoređivanje s drugima kada se rado o odnosu s Bogom.

Smatram kako je puno veći broj onih vjernika koji se u tišini svakodnevnice svoga života trude živjeti svoju vjeru, sljedeći svoga Gospodina unatoč ljudskim slabostima i padovima.

”U pitanju našeg slušatelja može se primijetiti kako njegov sugovornik sebe, svoj odnos s Bogom, uspoređuje s drugima, i to s onim, da tako kažem, lošim polom. Takve osobe svakako mogu negativno utjecati na druge, smesti ih s pravoga puta te nam nekako biti opravdanje za naše takvo postupanje. Ali isto tako se postavlja pitanje zašto ne uspoređuje svoj život s onima koji se trude živjeti ispravno, koji životom, riječima i djelima pokazuju ono što vjeruju”, kazao je fra Renato naglašavajući odmah kako ovo koristi samo kao primjer ta da se nije dobro  uspoređivati s drugima.

”Svatko je od nas pozvan svoj život ogledati jedino u Isusu Kristu. Čineći tako vidjet ćemo kako svatko od nas ima toliko mjesta za napredak te kako jedino sebe možemo mijenjati.

Za kraj bih spomenuo jedan ulomak iz prve Petrove poslanice u kojoj apostol Petar poziva vjernike da blago i s poštovanjem svakome tko od nas to traži obrazložimo razlog nade, u ovom slučaju vjere koju gajimo prema svom Bogu. Tu je jako važno osobno svjedočanstvo i primjer vlastitog života.

“Pokazati svom sugovorniku koliko nama osobnom vjera odlazak na euharistiju pomaže u našem životu, jer čini mi se kako osoba s kojom je razgovarao na slušatelj nema dovoljno izgrađen osobnih odnos Gospodinom te da nalazi opravdanje za neodlazak u crkvu upravo u onima koji se ne ponašaju u skladu s onim što vjeruju”, kazao je fra Renato i dodao kako je na svakom kršćaninu velika odgovornost jer svojim neprimjerenim životom, riječima i djelima može druge odvratiti od vjere i od Gospodina.

Uvijek su nažalost primjetniji oni koji ne žive kako treba te je se u njih lakše ugledati.

”Oko nas, ne samo po ovom pitanju, ima mnoštvo i pozitivnih i negativnih primjera. Uvijek su nažalost primjetniji oni koji ne žive kako treba te je se u njih lakše ugledati. Neka nam bude izazov i poticaj slijediti onu braću i sestre koji u skrovitosti svoga života žive svoj odnos s gospodinom”, zaključio je fra Renato Galić