Oslobođenje i izlječenje od duha traume bila je tema HKR-ove "Duhovno duhovite večeri" u utorak, 26. travnja u kojoj je fra Stjepan Brčina govorio o zlodusima koji zaista postoje, stvarni su i mogu nas tlačiti na području rana i emocija. Ne radi se o opsjednuću ili o egzorcizmu, već o traumi kojom smo bili povrijeđeni u djetinjstvu. Urednik i voditelj emisije je fra Stjepan Brčina.
Fra Stjepan Brčina podsjetio je da je duh prema definiciji nematerijalno biće, što znači da je nevidljivo. “Zlog duha ne vidimo, ali prepoznajemo njegovo djelovanje”, rekao je fra Stjepan upozorivši na činjenicu da bez obzira što duhove ne vidimo. ne znači i da oni ne postoje.
Na početku je fra Stjepan pozvao da se zapitamo u koji svjetonazor kao vjernici vjerujemo – relativiziramo li pojam zloduha, zla i đavla ili vjerujemo u Isusov svjetonazor koji se došao boriti za nas da nas svojom krvlju otkupi i spasi.
Valja napomenuti da fra Stjepan ovdje ne govori o opsjednuću i egzorcizmu, već o tome kako na naš život može djelovati zli duh i kako nas može tlačiti.
Treba razlikovati tri izvora duha koji često tlače ljude. “U jednoj od ovih skupina su okultni duhovi, koji možda ima najmanje među ostalima. Ti duhovi su hijerarhijski na većoj razini od duhova grijeha. Zanimljivo je da se ti duhovi imenuju prema grijehu koji neki osoba čini i ustrajno ostane u njemu. No, večeras ćemo govoriti o trećoj i najčešćoj skupini duhova koji tlače ljude, a to su duhovi traume”, ističe Brčina i dodaje da svaka četvrta osoba pripada u ovu skupinu tlačenja zlih duhova.
Utjecaj na emocije
To su duhovi koji utječu na naše emocije. “Primjerice, ako je emocija straha zadobivena traumom, potencijalno se otvaramo duhu straha. Povećava li se taj strah u osobi toliko da osoba počinje djelovati iracionalno i u napasti je da učini neki očajnički čin prema sebi, može se reći da je osoba pod utjecajem duha straha”, naglašava Brčina.
Ostanu li rane koje smo zadobili neizliječene, one postaju potencijalna vrata kroz koje može unići duh traume i tlačiti nas
Kako se duh traume useljava u osobu?
Brčina ističe da se to najčešće događa onda kada doživimo veliku emocionalnu povredu, gdje osoba ukoliko nije duhovno zaštićena, može potencijalno biti tlačena od zloduha. Napomenuo je kako je važno proučiti na koji smo način proživjeli neke teške traume koje su nas snašle i kako smo se prema zadobivenim ranama odnosili. “Ostanu li rane koje smo zadobili neizliječene, one postaju potencijalna vrata kroz koje može unići duh traume i tlačiti nas”, naglasio je.
Ističe da djeca psihološki mogu osjetiti jesu li željena, a ukoliko nisu u njih se može uvući duh odbačenost zbog kojeg djeca kasnije mogu biti sklona osjećaju odbačenosti, a duh te osjećaje može pojačavati i tlačiti osobu.
Kako prepoznati tlačenje zlog duha?
Tlačenje se može i ne mora osjećati, ali svatko može osjećati je li slobodan. Brčina je posebno istaknuo da treba razlikovati duh traume od drugih duhova te pojasnio zašto. “Zato što taj duh nije duh grijeha za koji sam ja odgovoran. Duh traumi često dolazi od osoba koje su nas povrijedile i nanijeli nam rane, a zbog čega mi nismo odgovorni”, kazao je Brčina te napomenuo da se duha traume najlakše možemo osloboditi među drugim zlodusima.
Kako odlazi duh traume?
“Duha traume svatko se može osloboditi izlječenjem svojih emocija ili zatvaranjem svake rane u svojem životu. S obzirom da je duša ne dužna od grijeha, duh lakše ode. Čim rane zacijele duh odlazi i osoba postaje slobodna”, istaknuo je Brčina.
Čest primjer jest nemogućnost osjećanja Božje ljubavi sve dok se ne zatvori rana koja se dogodila u obitelji od strane bližnjih.
Rane i traume mogu se otkriti kroz molitvu, no moramo biti spremni ponovno proživjeti iste rane i svakako biti spremni oprostiti i sebi i drugima. “Kod duha traume i povrede često smo u potrebi oprostiti drugima. Ne praštamo samo zato što to netko zaslužuje, već zato što mi zaslužujemo mir. Svaka molitva praštanja zatvara mnoge rane i ako su postojali neki zlodusi koji su osobu tlačili, te rane često budu zatvorene. Čest primjer jest ne mogućnost osjećanja Božje ljubavi sve dok se ne zatvori rana koja se dogodila u obitelji od strane bližnjih. Njima je i samima bilo teško vjerovati da je Bog ljubav i često su baš na tom području bili tlačeni, jer je postojala rana koju je bilo potrebno iscijeliti oprostom i prihvaćanjem sebe takvim kakav jesam”, naglasio je Brčina.
Naglasio je da je važno željeti pomoći sam sebi, jer nam drugi u protivnom u ovoj situaciji neće moći pomoći. “Potičem sve večeras da radite na svome srcu i prošlosti jer Gospodin te može ozdraviti. Razmisli malo večeras o svome životu”, pozvao je fra Stjepan Brčina.