Poslušnost i potpuno zajedništvo s Papom

Don Dolindo Ruotolo (1882.-1970.) bio je talijanski svećenik koji je izdržao progon i lažne optužbe crkvenih vlasti, ali se nikada nije pobunio niti odvojio od Katoličke crkve. Kao što je napisao u svom komentaru na Knjigu brojeva:

„Bog nikoga ne poziva da provede reformu, ali kada to želi učiniti, u njoj podiže providonosne vođe koji provode njegovu volju. Bog izravno u Crkvi podiže samo duše koje, uzdišući i žrtvujući se u poniznosti i poslušnosti, u nju bacaju sveti kvasac novoga života ili u njoj oživljavaju skriveno sjeme njegova plodonosnog bogatstva. Te se duše, čak i kad su progonjene i proturječene, ne bune, nego prorokuju s poniznošću, bolom, primjerom, molitvama i nose križ, koji je najljepši znak Duha Božjega.”

Don Dolindo se branio od optužbi, ali nikada nije bio neposlušan niti se odvojio od Crkve. Poput Padre Pija, izdržao je sumnje i progon, ali je ipak ostao vjeran. Njegov život pokazuje da se može ustrajati u istini, ali i ustrajati u poslušnosti, piše Elie Dib s portala Catholic Exchange.

Sveta Faustina Kowalska također je pokazala izvanrednu poslušnost čak i usred raznih nesporazuma. U svom je dnevniku zapisala dva iskustva. U jednom slučaju, Isus ju je sam zamolio da prakticira veća mrtvljenja, ali je njezina nadređena majka to odbila dopustiti, rekavši “Apsolutno ne!” Faustina je bila razočarana, ali joj je Isus rekao: “Ne tražim od tebe mrtvljenje, nego poslušnost. Poslušnošću mi daješ veliku slavu i stječeš zasluge za sebe.”

Abraham je, u suzama, vezao svog sina, vezao ga je vezama ljubavi; ljubio je te udove, tiho plakao nad tim tijelom. Tada je anđeo povikao: “Ne diži ruku na dječaka!

Jednom drugom prilikom, Faustinin duhovnik zabranio joj je nošenje lanaca za noge tijekom mise. Napisala je: „O moj Isuse, pa to je opet bila samovolja! Ali moji me padovi ne obeshrabruju; Vrlo dobro znam da sam [sama] bijeda.” Njezin ravnatelj uputio ju je da umjesto toga meditira o Isusovom krštenju tijekom mise. Iako je Faustina uživala u toj meditaciji, priznala je umrtvljenost u poslušnosti, a ne jednostavnom činjenju onoga što je Isus tražio od nje. Kao što joj je Isus tada rekao: “Dao sam milost koju si tražila u ime te duše, ali ne zbog mrtvljenja koje si sama odabrala. Umjesto toga, zbog tvojeg čina potpune poslušnosti Mome predstavniku [ispovjedniku] Ja sam dao ovu milost.”

Poput don Dolinda, sveta Faustina je ustrajala u obrani svojih iskustava dok je također ustrajno slušala svoje poglavare, čak i kada su odbijali zahtjeve koje je sam Isus upućivao prema njoj. Dala je slavu Bogu kroz poslušnost usred sumnje i skrupula.

Stari patrijarh Abraham probudio se dok je još bio mrak, teškog srca od bola. Bog je progovorio, naredivši mu da prinese svog voljenog sina Izaka kao žrtvu. Abraham nije oklijevao, nego je ustao u poslušnoj vjeri. Nasjekao je drva, osedlao svog magarca i započeo trodnevno putovanje do planine Morije s Izakom i dvojicom slugu. Kakav mu je metež ispunio dušu! Ipak je nastavio.

Kao što je don Dolindo napisao, “Abraham nije oklijevao ni trenutka poslušati Božji glas, iako mu je srce bilo u agoniji.” Tri je dana Abraham nosio drva za žrtvu, a njegova duša je ponavljala riječi: “Bog će se pobrinuti.” Iako je Izak bio dijete obećanja, Abraham je prije svega vjerovao Božjim obećanjima.

Napokon su otac i sin stajali na vrhu Morije, planine žrtvovanja. Zajedno su sagradili oltar. Tada je Abraham, u suzama, vezao svog sina. Don Dolindo je napisao: “Svežući ga, vezao ga je vezama ljubavi; ljubio je te udove, tiho plakao nad tim tijelom.” Ipak, Abraham je uzeo nož. U tom mučnom trenutku bila je važna samo poslušnost, prepuštanje Božjoj zapovijedi.

Tada je anđeo povikao: “Ne diži ruku na dječaka!” Umjesto Izaka pronađen je ovan. Abraham je to mjesto nazvao “Gospodin providje”, jer Gospodin vidi žrtve koje se prinose u tajnosti i proviđa. Obećanja su još jednom odjeknula kao blagoslovi nad uplakanim, razdraganim ocem. Sve zato što je jedan čovjek poslušao.

Abrahamov primjer bespogovorne poslušnosti postavlja obrazac za nas danas u pogledu poslušnosti Božjim imenovanim autoritetima, točnije Papi i učenjima Katoličke Crkve. Kao Božja predstavnica, Crkva zaslužuje isto potpuno predanje i vjeru kakvu je pokazao Abraham.

Sam je Krist uzor savršene poslušnosti u potpunom podlaganju svoje volje Očevoj, čak do smrti. Kao što je Isus rekao Pilatu, svaka je vlast odozgo (Ivan 19,11). Ne bismo li se trebali pokoriti vlastima koje je Krist uspostavio? Krist je rekao da će sagraditi svoju Crkvu na Petrovoj stijeni (Matej 16,18). Istoga Petra imenovao je prvim među učenicima i apostolima (Ivan 1,42, 21,15). Istom Petru je zapovjedio da pase njegove ovce (Ivan 21,15). Petar je postao stup, kamen temeljac novonastale Crkve (Galaćanima 2,9).

Je li moguće da bi Krist svoju zaručnicu Crkvu ostavio bez glave i zaštite? Sigurno ne! Ostajući u punom zajedništvu s Petrovim nasljednikom Papom, ostajemo vjerni samom Kristu. Unatoč svim greškama ili kušnjama, moramo se pouzdati u Isusovo obećanje da će ostati sa svojom Zaručnicom kroz vjekove (Ivan 14,16-18). Poput Abrahama, neka naš poklič bude predaja i poslušnost bez obzira na sve izglede. Snagom Duha, vrata paklena neće nadvladati!(Matej 16,18)

Foto: Freepik

Predajući svoju volju Božjem naumu punom ljubavi i prihvaćajući poslušno propise Boga i naše Svete Majke Crkve, nalazimo nadahnuće u Sluzi Božjem Don Dolindu Ruotolu, u svetom Padre Piju i u svetoj Faustini Kowalskoj. Oni pružaju prekrasne primjere obrane istine dok se ponizno podlažu crkvenom autoritetu s poslušnošću punom ljubavi.

Čvrsto možemo vjerovati da Isus nastavlja ispunjavati svoje obećanje da će ostati sa svojom Crkvom kroz sve oluje, osiguravajući da je vrata paklena neće nadvladati (Matej 16,18). Ostajući u punom zajedništvu sa Svetim Ocem, ostajemo vjerni učenici našega Gospodina. Jer samo On ima riječi vječnog života (Ivan 6,68)

Razmišljajući o ljubavi našeg Raspetog Spasitelja, ostanimo vjerni našoj svetoj Majci Crkvi! “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga” (Ivan 6,68).

Djevica Marija/Foto: Dario Zürchauer

Stoga, s pouzdanjem slijedimo stope Abrahama i prvih Kristovih učenika. Predajući svoju volju Božjem naumu punom ljubavi i prihvaćajući poslušno propise Boga i naše Svete Majke Crkve, nalazimo nadahnuće u Sluzi Božjem Don Dolindu Ruotolu, u svetom Padre Piju i u svetoj Faustini Kowalskoj. Oni pružaju prekrasne primjere obrane istine dok se ponizno podlažu crkvenom autoritetu s poslušnošću punom ljubavi. Kao što je Abrahamova žrtva dovela do blagoslova, žrtvujmo svoj ponos i osobne želje kako bismo utrli put obilnoj milosti. Snagom Duha budimo ponizni svjedoci Kraljevstva nebeskoga, Crkve!

Molitva

O Marijo, ljubljena Majko i savršeni uzore krjeposti, kako je tvoj ponizni “DA” anđelu Gabrijelu otvorio vrata našega spasenja! “Evo, ja sam službenica Gospodnja; neka mi bude po riječi tvojoj” (Lk 1,38). U poslušnoj si žurbi posjetila Elizabetu, koja je uzviknula: “Blago tebi što povjerova da će se ispuniti što ti je rekao Gospodin” (Lk 1,45). Na rođenju si prebirala o svemu tome u svom srcu (Lk 2,19). Tiho si pratila svoga Sina sve do Golgote, poslušno stojeći uz križ na kojem je Isus trpio i umro (Iv 19,25-27). Predraga Majko, ti koja si se u svemu ustrajno predavala i slušala, moli za nas – svoju djecu. Isprosi nam milost da ponovimo tvoj čisti FIAT. Vjerno slijedimo crkveni nauk, ustrajno slušajmo duhovne autoritete i potpuno se predajmo Božjoj volji. Tvojim zagovorom i beskrajnim Kristovim milosrđem neka postanemo ponizna oruđa koja uvode u Kraljevstvo nebesko. Amen.