Splićanka je svoju glazbenu priču s harmonikom započela još u djetinjstvu. Završila je Osnovnu glazbenu školu Josipa Hatzea te je kao mlada djevojka djelovala u Kulturno-umjetničkom društvu „Jedinstvo“.

U jednom je razdoblju mladosti odustala od sviranja, no glazbi se ponovno vratila s 18 godina, kada je upoznala svojega sadašnjeg supruga, harmonikaša Božu, otkrila je u emisiji „Sacro ritam“ Hrvatskog katoličkog radija.

Harmonika kao instrument slavljenja

Ljubav prema harmonici spojila je supružnike pa su zajedno ušli u karizmatsku zajednicu sv. Ivana od Križa. Već sedam godina Dominika animira slavlja u zajednici.

Iako je harmonika instrument širokog dijapazona, Splićanka se često propitivala je li sviranje njezin poziv i način slavljenja Gospodina. Potvrdan odgovor joj je „stigao“ dok je animirala jedan od susreta Hrvatskog nadzemlja. Nakon tog susreta, suprug joj je dao izraditi prepoznatljivu ružičastu harmoniku, baš „po njezinoj mjeri“, prepričala je.

Autentična glazba

Da je glazba njezin životni put potvrdila je i novom duhovnom autorskom pjesmom „Kraljeva princeza“.

„Dugo vremena nisam ni znala što ta riječ znači. Samo sam je nosila u sebi i na svakodnevnim misama predavala Gospodinu, moleći Ga da mi pokaže što zapravo želi“, prisjeća se Dominika.

Sebe nikada nije doživljavala kao autoricu, još manje kao tekstopisca. Naprotiv, priznaje kako joj pisanje nikada nije bilo jača strana. Upravo zato, ono što se dogodilo jedne sasvim obične večeri, za
nju je bilo jasno – nije došlo od nje same.

„Za mene biti Kraljeva princeza znači znati tko sam – ljubljeno dijete Božje.“

Tekst koji je „izletio“ iz srca

Dok je jedne večeri uspavljivala kćer, dogodilo se nešto što danas opisuje kao čisto nadahnuće.

„Cijeli tekst je jednostavno izletio iz mene. Znala sam što je strofa, što refren, kako ide pjesma. Sve sam zapisala u bilješke na mobitel. U srcu sam znala – to nisam ja. Ja to nikada ne bih mogla sama napisati.“

Iako je tekst bio gotov, Dominika o njemu dugo nije govorila nikome. Nastavila je s molitvom i predanjem, osobito Majci Božjoj, kojoj je često povjeravala ovu pjesmu, moleći samo jedno: ako je
od Boga, On će otvoriti put.

U to vrijeme ona i suprug Bože živjeli su jednostavnu svakodnevicu, uronjeni u obitelj i zajednicu. „Zajednica je mjesto gdje sam rasla, i duhovno i ljudski. Čovjek danas ne može sam. Potrebni smo jedni drugima – da budemo mostovi.“

Prekretnica se dogodila preko društvenih mreža. Dominika je naišla na profil Franje Kraljevića, autora duhovne glazbe.

Ohrabrena suprugom i bližnjima, odlučila je učiniti veliki iskorak: javiti se Franji i poslati tekst. Nije očekivala puno. Dapače, bila je svjesna vlastitih strahova, nesigurnosti i činjenice da nikada
nije samostalno istupala u javnosti, a tada je bila i u visokoj trudnoći s petim djetetom. Na Franjin poticaj snimila je i jednostavnu obradu, još jedan korak izvan zone sigurnosti.

„To mi je bilo najteže – odlučiti hoću li ili neću. Iskorak u nešto medijsko, u nepoznato.“

Odgovor koji je stigao bio je snažna potvrda. Franjo je osjetio da tekst nosi dubinu, prilagodio ga za pjevanje i ubrzo poslao demo-snimku.

Kad smo muž i ja čuli glazbu, rasplakali smo se. Bilo je identično onome što sam ja u srcu čula. Tada smo opet vidjeli Božje prste.

Središnja poruka pjesme nije samo poetska, nego duboko teološka i životna.

„Za mene biti Kraljeva princeza znači znati tko sam – ljubljeno dijete Božje. Znati svoj identitet. Da je Kralj sa mnom u svakoj sekundi dana, da me ljubi, poznaje i brine se za mene.“ Takva svijest, kaže Dominika, mijenja sve: i radost i bol, i tugu i križ.

„Kad Njemu predamo dan, onda i tuga ima drugi smisao. I križ dobiva blagoslov.“

Ideja o animiranom spotu došla je gotovo istovremeno s tekstom.

„Kad sam dobila nadahnuće, odmah mi je došlo u srce da to bude crtani film. Iako mi je tada to izgledalo jako daleko.“ Kasnije, u fazi realizacije, postalo je jasno da je riječ o velikom i zahtjevnom projektu. Animirana produkcija nosi i financijski i tehnički teret, no i tu se, kaže Dominika, dogodilo isto pravilo koje prati cijelu priču:

Ako je nešto Božje, Gospodin uvijek otvori put.