U Matejevom evanđelju koje smo na svetoj misi slušali u utorak, 16. kolovoza spominju se deva, vrata i iglene uši koje se ne odnose na šivaću iglu, već na prolaz kroz koji se ulazi u grad.
Deva? Ušica iglena? Kakve to veze ima s vratima? „Ušica igle“ ili “igleno oko” bio je naziv za kapiju kroz koju se ulazilo u grad. Bile su to visoke kamene zidine (npr. kao naš Dubrovnik), piše portal Dva srca.
Mnogi danas kada se čita ovaj redak iz Matejevog evanđelja zamišljaju sliku kako ogromna deva može proći kroz ušicu šivaće igle?! Nikako deva ne može proći kroz ušicu igle pa da je i najveća igla na svijetu.
I dobro, to je dovoljno mnogim katehetama pa i nekim svećenicima da objasne što je Gospodin htio kazati time. Dakle, bogataši sigurno nikako neće ući u Kraljevstvo nebesko kao što ni deva ne može proći kroz ušicu šivaće igle.
No, mi se opet vraćamo na „vrata“, kakve veze imaju vrata i šivaća igla?!
Pa, „ušica igle“ ili “igleno oko” bio je naziv za kapiju kroz koju se ulazilo u grad. Predočimo si gradove onoga vremena. Bile su to visoke kamene zidine (npr. kao naš Dubrovnik).
Gradovi su, dakle, bili branjeni i čuvani visokim zidinama, a u njih se ulazilo kroz ulaze/kapije gdje je budnim okom straža promatrala sve koji bi ulazili u grad. Noću nije bilo ulaska u gradove. Kapije bi se zatvarale do jutra.
Na tim kapijama/ulazima u grad bio je uzak prolaz – nazivali su ga „iglena ušica/oko“. Deva nikako nije mogla proći kroz njega. Tu možemo zapaziti da Gospodin i ne traži od nas bogatstvo. Ozbiljne su i važne ovo stvari. Kapije se ne otvaraju širom. Kraljevstvo Božje nije otvoreno za poslovanje. Nije tu da trguje. Ono je tu i njemu jednostavno treba pripadati.
Kroz kapiju nije lako. Put je težak. Ne možemo ga samo pronaći i ući. Možda ga i ne pronađemo. No kada ga pronađemo valja imati na umu da ne pokušavamo ući u Kraljevstvo Božje sa svojim zemaljskim dobrima.
Ne možemo kupiti put. Ne možemo uzeti svoje materijalne stvari sa sobom. Kraljevstvo nebesko nije mjesto kojem idemo, već način postojanja i činjenja. Naš imetak, naše akumulacije dobara ništa ne vrijede, ući se može jedino u poniznosti i čistoći na koljenima. Ništa zlo neće ući, niti onaj tko prakticira sramno idolopoklonstvo i nepoštenost – već samo oni čija su imena zapisana u Jaganjčevoj knjizi života. (Otkrivenje 21, 24-27)
Igleno oko / Foto: Dva srca