Budi dio naše mreže

Povodom 104. obljetnice rođenja bl. Miroslava Bulešića, donosimo njegovo promišljanje o očinstvu i majčinstvu koje je zapisao kao pouku za sjemeništarce. Razmatranje je objavljeno u njegovoj knjižici "Moja osveta je oprost" u kojoj su sabrani njegovi duhovni spisi.

/ im

Knjižica “Moja osveta je oprost” sadrži postaje Križnog puta, razmatranja i molitve ponajviše iz blaženikova Duhovnog dnevnika, ali i iz drugih njegovih spisa, koji su vrijedno svjedočanstvo njegove ljubavi prema Bogu, Blaženoj Djevici Mariji i bližnjima, piše portal miroslavbulesic.com posvećen bl. Miroslavu Bulešiću. Blaženikovo razmatranje koje se nalazi u knjižici objavljenoj na spomenutom portalu prenosimo u nastavku.

Bl. Miroslav Bulešić / Foto: Župni arhiv rodne župe bl. Bulešića, sv. Vinko Svetvinčenat

Razmatranje na temu očinstva i majčinstva

U drugom se razredu u talijanskoj zadaći razmatrao problem majke. Naslov je bio: „Moja majka!“ đaci su se dali na posao i svatko se odlučio svojim duhom od svoga mjesta i prošao daljine i dužine prostora i vremena da se združi sa svojom majkom sada, da u nju gleda i u arhivu svoje prošlosti.

Ugodno mi je bilo čitati njihove zadaće, jer sam po njima upoznao dušu samih pisatelja, plemenitost njihovu, zahvalnost, odanost, poslušnost, ljubav, a i stvarnu brigu, … požrtvovnost njihovih majki za svakoga
i pojedinog od njih!

Sada, kad sam veći, govori mi na drugi način, tj. kako moram ljubiti Isusa i postati jednom dobar svećenik ili dobar kršćanin.

Mogao je jedan napisati o majci (Slavić iz II. r.): „Moja majka je jako dobra, ali zna biti stroga. Koji put me bije, ali ju ja i još više baš zato volim. Kad sam bio malen pratila me u crkvu i učila me moliti. U večer bi me uspavala pjevajući ili pripovijedajući mi o Isusu Kristu. Pričala mi kako je umro za naše spasenje. Sada, kad sam veći, govori mi na drugi način, tj. kako moram ljubiti Isusa i postati jednom dobar svećenik ili dobar kršćanin. Moja mi majka uvijek govori, da je teško postati svećenikom, ali ću ja moći dostignuti cilj i postati svećenikom, samo onda kada budem ljubio Isusa, kako me majka naučila.“

Ja ću postati svećenikom samo onda kada budem ljubio Isusa kako me majka naučila!

Drugi je smogao zabilježiti: „Kad se sjetim svoje majke nešto duboko prostruji kroz moj život. Koliko se puta sjećam u prošlom svojem životu: kao dijete, kao sjemeništarac!“

Svi su nabrojali nešto takvo!

Djeco predraga, ja želim, da se vi svi za trenutak sjedinite u duhu s vašim majkama i očevima; da vi svi doživite u svojem pamćenju lijepe upute, savjete, ukore koje su vam majka i otac dali. Koliko su vam puta kazali da budete poslušni, dobri, pobožni, marljivi, strpljivi… A vi? Vi prezirete sve to njihovo! Vi ih ne volite! A vi želite postati svećenicima! A ne ljubite Isusa! „Ja ću postati svećenikom samo onda kada budem ljubio Isusa kako me majka naučila!“ A majka, kako vas je naučila? A i, mi, koji smo mjesto majke, kako vas učimo? Što vam govorimo o pobožnosti, o požrtvovnosti – tj. o kreposti požrtvovnosti kojom mora biti svaki od vas odjeven!

A požrtvovnost vas svakim časom okružuje, počevši od jutra kad pozvoni u znak da se dignemo, pa se brzo i u redu spremimo, pa se uvrstimo za [polazak] u crkvu, da se tu pristojno vladamo i ravnamo, da pobožno
nastojeći, otjeramo rastresenost, molimo, da onda u redu i tišini idemo u učionice i tu se stavimo na ozbiljni rad, da onda obavimo i druge poslove koje nam Pravila nameću, da se tada vratimo u školu, da u njoj pazimo, da slijedimo predavanja, da štujemo profesore i poslušamo, da ne prigovaramo nikome itd. Za stolom da znamo pretrpjeti i pojesti i ono što nam ne ugađa! To je ljubav prema Isusu. On je bio čovjek mukâ!

Kako ćemo mi moći nositi križ, ako ga sada nestrpljivo nosimo? A što znači taj križ?

Mi sve to znamo. A onda kako su u nama ti svagdanji otpadi? Kakva je to naša vjera? Pripravljamo li se dostojno za svećenika „Sacerdotium crux et martyrium!“ [Svećeništvo je križ
i mučeništvo!], govorio je jedan svećenik. Kako ćemo mi moći nositi križ, ako ga sada nestrpljivo nosimo? A što znači taj križ? Smrt [negativnostima u] nama! Smrt svemu onome što je naše, što je pokvareno. „Vivo autem iam non ego, vivit vero in me Christus…“ [Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist… – Gal 2,20]. Martyrium znači svjedočanstvo. A čime ćemo mi svjedočiti za Isusa? Našim neposlušnostima, prekršajima, nepožrtvovnošću? „Non es me dignus“ [Nisi mene dostojan – usp. Mt 10,37], reći će Isus Krist. „Igitur ex fructibus eorum cognoscetis eos.“ [Dakle: prepoznat ćete ih po njihovim plodovima. – Mt 7,20].

Stvorimo dakle čvrste odluke: bit ću pobožan, požrtvovan, poslušan. To želi vaša majka i otac – za to se oni i muče.

Ako se budete ljubili međusobno, upoznat će vas da ste moji učenici. To će biti svjedočanstvo veliko, a sad treba da je [prisutno] ipak u toj manjoj, ali vrlo intenzivnoj mjeri. Stvorimo dakle čvrste odluke: bit ću pobožan, požrtvovan, poslušan. To želi vaša majka i otac – za to se oni i muče. To želimo mi, a želimo radi toga, što Bog želi, ne samo želi, već hoće.

Slika bl. Miroslava Bulešića u župnoj crkvi u Fažani

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Slušajte HKR

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja