O tome zašto je vjerniku korisno i potrebno razmatrati Kristovu muku, vlč. Valentić poručio je kako se svatko od nas suočava s nekom vrstom patnje. “Uvijek nas pogađaju naše osobne patnje. Istina je da patnje drugih ljudi mogu biti teže, ali pozvan sam u svojoj vlastitoj patnji pronaći smisao.” Povezujući iskustvo osobne patnje s Kristovom, istaknuo je kako bi u Kristu trebali tražiti odgovore na ova teška pitanja, budući da je Kristova patnja podnesena iz ljubavi.

Potreba za uspoređivanjem ljudima nije strana. Nažalost, isto vrijedi i u kontekstu patnje. U takvim trenucima, uspoređivanja s patnjom drugih, činjenica je da to ne pomaže onima koji pate. Vlč. Valentić poručio je da se nema smisla uspoređivati, budući da to jedino rađa frustracijom i još većom nejasnoćom o uzroku vlastite patnje.

Objašnjavajući uzroke patnje, doc. dr. sc. Maly slušatelje je podsjetio na prve stranice Knjige Postanka, odnosno na čovjeka koji je stvoren slobodan i u darovanoj slobodi se buni protiv Stvoritelja. “Čovjek se osjećao zarobljenim i od samoga Boga i ovdje promatramo početak svake patnje. Uz to, pojavljuje se i čovjekov neprijatelj, koji u njegovo srce usađuje sumnju u Boga i savršenost svega stvorenoga.” Osim ovog uzroka, vlč. Maly govorio je i o grijehu, kroz čije se iskustvo čovjek još više usmjerava prema Stvoritelju.

Istina je da patnje drugih ljudi mogu biti teže, ali pozvan sam u svojoj vlastitoj patnji pronaći smisao.

Ističući Kristovu muku i koje su blagodati njenog razmatranja, gosp. Arnuš slušateljima je poručio:  “Kada pristupaš Kristovoj muci, očekuj neko dobro. Tamo su svi blagoslovi, sva blaga.” Aludirajući na blaženstva, posebno na blaženstvo usmjereno prema milosrdnima, rekao je kako je Krist taj koji je potreban milosrđa. “Trebamo biti milosrdni prema raspetom Isusu”, poručio je.

U iskustvu patnje, složili su se sugovornici, ponekad je potrebno i šutjeti kako bi je kontemplirali i shvatili što nam Bog preko nje želi poručiti.

Nadovezujući se na govor o patnji i uvijek aktualnom teodicejskom pitanju – o Bogu koji je dobar i koji dopušta patnju, vlč. Valentić jasno je naglasio kako Bog ne želi zlo. “Ipak, otkada je zlo došlo na ovaj svijet, Bog ga okreće na dobro, što je pokazano i u Isusovoj smrti na križu. Nastavljajući se na ovaj govor, vlč. Maly, objašnjavajući zašto nevini pate, slušatelje je podsjetio na Kristovu muku i smrt. “Pati nevin za grešne, trpi da nas privede Bogu. Ne postoji konkretan odgovor zašto nevini moraju trpjeti, ali možemo se zadržati i na Jobu. Predstavljen je kao pobožan i neporočan, sa velikim strahopoštovanjem. Na početku svoje patnje poručuje: ‘ako od Boga primamo dobro, zašto ne bi primili i zlo’. Generalno, ne znamo zašto nevini trpe, ali svi smo Božja djeca i ne postoji  stvorenje koje neće patiti”.

Foto: HKM/ vlč. Ivan Valentić, Stjepan Arnuš, vlč. Angelo Maly i Diana Tikvić

U iskustvu patnje, složili su se sugovornici, ponekad je potrebno i šutjeti kako bi je kontemplirali i shvatili što nam Bog preko nje želi poručiti. U takvim trenucima, teško je vjerovati Bogu, pa opet, i u takvim situacijama postoje mali koraci koje mogu napraviti, istaknuo je gosp. Arnuš te poručio: ” Uvijek postoji nešto što mogu činiti. Ne mogu moliti, možda mogu postiti. Ne mogu sam, ali mogu naći prijatelja koji će moliti za mene. I to malo što činimo dovoljan je poziv Kristu da bude s nama.”

Čovjek se osjećao zarobljenim i od samoga Boga i ovdje promatramo početak svake patnje. Uz to, pojavljuje se i čovjekov neprijatelj, koji u njegovo srce usađuje sumnju u Boga i savršenost svega stvorenoga.

Sugovornici su se dotakli i teme pristupanju drugima u njihovom iskustvu patnje te prokazali problem čestog i nepotrebnog pametovanja bez doze poniznosti. Osim toga, kada se i sami suočimo s patnjom, do izražaja dolazi naša zaboravnost na sva Božja djela učinjena u našem životu do tog trenutka. “Bog je u mom životu bio i prije te patnje, a kada me snađe patnja ne razmišljam o tome, već radije o problemu koji me trenutno opterećuje”, naglasio je vlč. Valentić. “Gdje je Bog već bio prisutan u mom životu i gdje se već pobrinuo za mene? Gdje je već pokazao da je Otac? To iskustvo omogućuje mi vjerovati da će se pobrinuti i sada, u ovoj situaciji.”

Uvijek postoji nešto što mogu činiti. Ne mogu moliti, možda mogu postiti. Ne mogu sam, ali mogu naći prijatelja koji će moliti za mene. I to malo što činimo dovoljan je poziv Kristu da bude s nama.

Aludirajući na to da se u razmatranju Kristove muke ne bi trebali zadržavati na površnim osjećajima, gosp. Arnuš poručio je: “Riječ sentiment podrazumijeva ambiciju, rad, odluku. Ako čeznem za Kristom bez želje za promjenom života, radi se o nečem površnom. Ljubav podrazumijeva akciju i trud nakon doživljenog iskustva.”

Emisiju u cijelosti možete pogledati ovdje.