Budi dio naše mreže

Samo nekoliko dana prije žestokog udara vojnika JNA, srpskih i crnogorskih četnika i dobrovoljaca na povijesni grad Dubrovnik, održan je 3. prosinca crnogorski prosvjed na Cetinju. Okupilo se više od 10 tisuća ljudi koji su izražavali žaljenje zbog napada na Dubrovnik.

/ Borna Marinić

Masa predvođena Liberalnim savezom Crne Gore, tražila je oprost od Dubrovčana uzvikujući parole poput: „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam, Dubrovniče“. Liberalni savez Crne Gore osnovan je 1990. godine i tijekom rata bio je na oporbenoj poziciji jer se zalagao za samostalnu, demokratsku Crnu Goru izvan srpske države. Njegov glavni čelnik Slavko Perović konstantno se tijekom agresije na Dubrovnik i okolicu obraćao crnogorskim građanima, upozoravao ih na velikosrpska teritorijalna traženja i poticao na otpor.

Priča o stradanju Voćina svakako je jedna od najtežih u Domovinskom ratu. Hrvati kao manjina ondje su od kolovoza do prosinca 1991. doslovno etnički očišćeni na najokrutniji način. Upravo tako ubijeni su na današnji dan 1991. Ivica Bon, Drago Ivanković, Goran Salać i Drago Supan.

Kao i mnogi muškarci i Ivica Bon se nedugo nakon okupacije pokušao probiti iz sela prema slobodnoj Slatini. Prema knjizi „Sretan ili nesretan“ autora Darka Božičkovića u taj se pothvat upustio s prijateljima Vladom Dorićem i Stjepanom Šimićem.

„Kroz kukuruzni put dolaze do ceste Voćin – Hum, ali moraju čekati, naišle su paravojne srpske formacije vozilima. U pogodnom trenutku Stjepan pretrčava cestu, za njim i Vlado. Vlado u žbunju čeka Ivicu Bona koji se ne pojavljuje. Odlučuje se vratiti po njega. Pronalazi ga na mjestu gdje ga je i ostavio. Bon sjedi i puši. Šogore, ne mogu otići i ostaviti ženu i djecu četnicima na milost i nemilost, kaže. Živjeli su u neposrednoj blizini osnovne škole, gdje su se smjestili četnici iz Srbije, tzv. šešeljevci. Donose sudbonosnu odluku i vraćaju se kući zajedno, jer i Doriću je tamo ostao otac. Za Bona je to bila loša odluka, jer će ga usmrtiti upravo ti šešeljevci. Ali možda je to bila odluka koja mu je spasila suprugu i djecu, jer tko zna što bi se dogodilo da je on otišao, a obitelj ostala.“

U istoj knjizi opisane su okolnosti stradanja četvorice voćinskih Hrvata: „Hrvati u Voćinu postaju robovi. Četnici su uveli radnu obvezu za sve sposobne muškarce. Pod oružanom pratnjom moraju im obavljati razne poslove, poput berbe kukuruza ili cijepanja drva. Svakog jutra u 7,00 sati moraju se javiti kod njihova zapovjedništva, gdje bi zatim bili raspoređeni na posao. A ukoliko odbiju, bili bi uhićeni i sa svojim obiteljima odvedeni u logor Sekulince. Na jednom takvom rasporedu odmah izjutra Hrvati Goran Salać, Ivica Bon, Drago Ivanković i Vlado Supan odvojeni su od ostatka skupine jer nisu imali sepet, a trebalo je ići u berbu kukuruza.

Vladu Dorića, koji je imao sepet, odvajaju od grupe koja uskoro dobiva zadaću da u traktorsku prikolicu utovari municiju i granate koje su se nalazile u našoj katoličkoj crkvi, te da ih prevezu u mjesto Macute. Četnici su od naše crkve napravili skladište municije, njima ništa nije sveto. Tako smješteni u prikolici traktora prolaze pored Industrijskog kombinata Gaj, gdje pred portom nailaze na skupinu četnika šešeljevaca. Ima među njima i domaćih Srba koji prepoznaju Hrvate na prikolici i prenose četnicima sudbonosnu informaciju: „To su zarobljeni Ustaše koji moraju za nas raditi”. Sprema se pakleni plan.

Na povratku iz Macuta četnici dočekuju traktor nekoliko stotina metara prije Gaja. Hrvate istjeraju na livadu, odmah tuku kundacima i nogama. Daju im budake i lopate te ih prisiljavaju da kopaju. Još uvijek ne mogu provariti prizor gdje ti mladi ljudi sami sebi kopaju grobnicu. Uslijedilo je nevjerojatno i nezamislivo iživljavanje noževima a naposljetku rafalima i pucnjevima iz neposredne blizine. Ljudi koji su kasnije došli na mjesto događaja svjedoče o krvi i dijelovima tijela po cijeloj livadi…Plitko su zakopani, nakon oslobođenja Voćina pronađeni su i sahranjeni na mjesnom groblju.“

Borna Marinić / Foto: HKM

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja