Ta sela na sjevernim obroncima Papuka, nastanjena hrvatskim stanovništvom izuzev dijela Balinaca, napadnuta su ujutro minobacačkom vatrom nakon koje je slijedio pješački napad uz potporu topništva i tenkova. Nakon što je zaposjednuta cesta prema Mikleušu, jedina veza tih sela s neokupiranim teritorijem, hrvatsko se stanovništvo našlo u obruču iz kojega nije bilo spasa. Malobrojni i slabo naoružani branitelji koji su se zatekli ondje bili su nemoćni. 

Krvavi pohod iza kojeg su ostale 24 žrtve trajao je cijeli dan. Žrtve su bili muškarci i žene od 18 do 92 godina starosti. Kada su sljedećega dana hrvatske postrojbe ušle u spaljena sela naišle su na jezive prizore masakriranih ljudi na pragovima svojih domova. Velik dio kuća i gospodarskih objekata spaljen je ili miniran, a gotovo su sve kuće opljačkane.

Najmlađa žrtva napada bio je Josip Tonc. Osamnaestogodišnjak je stradao na ulazu u Čojlug iz smjera Mikleuša gdje su ga četnici dočekali u zasjedi. Po autu u kojem je vozio Mariju Matičić i Tereziju Trohu otvorili su puškomitraljesku vatru. Tonc je izašao iz vozila i pokušao pobjeći no ubrzo su ga uhvatili i ubili, a zatim su ubili i dvije stare žene koje su izvukli iz auta. Svojem poginulom sinu Josipu majka je nekoliko godina nakon smrti napisala dirljivo pismo objavljeno u knjizi „Pismo ratniku – knjiga sjećanja na branitelje u Domovinskom ratu slatinskoga i orahovičkog područja“: 

“Dragi naš voljeni i nezaboravni sine, nije lako reći sve što nas boli i kako nam je živjeti bez tebe. Bio si tako nježan, ali uvjerljiv i odlučan kada se spremao taj nesretni rat. Sjećam se onog razgovora kad si molio da pođem sa drugima jer se znalo da ćemo biti napadnuti. Nisam htjela bez tebe, a ti si me uvjeravao kako si mlad i kako ćeš se snaći. Bilo ti je samo osamnaest godina, ali si znao pružiti sve što majka očekuje od sina: ljubav i dobrotu. Kad je prestalo kucati tvoje hrabro i plemenito srce, znali smo da je sudbina tako htjela, ali te ipak, tako rano, uzeti nije smjela. Ostavio si dva starija brata koji su te neizmjerno voljeli i tužne roditelje koji te nikad neće zaboraviti. Zato ti voljeni sine, na grob nosim ruže bijele boje, jer one su dokaz ljepote i dobrote tvoje. Samo oni koje si neizmjerno volio znaju kako je teško bez tebe, voljeni naš sine.”

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.