„Sve do smrti bio je uzor odlučnosti i hrabrosti u neravnopravnoj borbi za slobodnu Hrvatsku. U pobjedonosnom nastupu Prve gardijske brigade 'Tigrova' prema Slanom, Bruno je želio biti prvi. Na dužnosti zapovjednika satnija, u namjeri da izvidi teren, upao je u neprijateljsku zasjedu kod sela Mravnica, i tu pogiba. Bio je vrlo cijenjen i omiljen u postrojbi“, ovim riječima u knjizi „Sve moje bitke“ general Janko Bobetko opisao je Brunu Bulića, heroja Domovinskog rata koji je poginuo na današnji dan 1992. godine u oslobađanju hrvatskog juga.
Ovaj heroj iz Velike Gorice rođen je 29. prosinca 1964. godine. Nakon što je završio Osnovnu školu u rodnom gradu, u Zagrebu završava srednju školu u kojoj je stekao zvanje građevinskog tehničara. Upisao je građevinski fakultet, a 1990. zajedno s ocem Tomislavom osnovao u zagrebu privatnu tvrtku.
Kada je počeo Domovinski rat dragovoljno pristupa 1. A brigadi Zbora narodne garde „Tigrovi”. Prvo ratište bilo mu je zapadnoslavonsko. Životni moto i misao vodilja koju je često znao reći bila mu je „Moja djevojka je Hrvatska, u nju sam zaljubljen.“ Za nju je i položio svoj život, a na mjestu pogibije roditelji i mlađi brat uz pomoć prijatelja podigli su spomen kapelicu u selu Mravnica u Dubovačkom primorju. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj, kao i 20-godišnji Goran Milković, njegov suborac iz „Tigrova“ koji je stradao istog dana.
Istog dana u borbama za Mostar poginuo je pripadnik Specijalnih postrojbi Glavnog stožera Hrvatske vojske – heroj Domovinskog rata Thomas Linder. Rođen je u rujnu 1961. godine u njemačkom gradu Erlangenu. Kao školovani časnik ovaj se Nijemac 1991. godine dragovoljno uključio u obranu Republike Hrvatske. Svoje dragocjeno znanje stečeno između ostaloga i u Legiji stranaca, osim na bojištu, koristio je kako bi na najteže zadatke pripremio svoje suborce iz bojni Zrinski i Frankopan. Njegova pogibija bila je jedna od najbolnijih gubitaka njegovih suboraca o čemu u svojoj knjizi “Život na meti” svjedoči francuski dragovoljac Gaston Besson.
Thomasu je posvetio posljednje poglavlje knjige pod naslovom “Imao sam prijatelja”:
“Bio je velikodušan, uvijek spreman utješiti nesretnog prijatelja, ponuditi cigaretu ili pola čaše vina, redovito prvi na izlasku iz rova da ne bi bespotrebno izlagao opasnosti svoje ljude. Imao je nevjerojatnu karizmu. Njegovi su ga vojnici svuda slijedili, on je to znao, pa je smanjio svoju strast, a i njihovu. Prije akcije u Mostaru, prve velike ofenzivne akcije u tom opkoljenom gradu, htio je barem četrdeset puta ostaviti oružje. No, nismo uspjeli uništiti dovoljno tenkova i on nije htio otići bez uspjeha. Tako samo se vratili i po treću put, manje zbog tenkova, a više zbog ranjenih i mrtvih koji su bili cijena dvaju prethodnih pokušaja. Thomas je unutar Specijalnih postrojbi Glavnog stožera Hrvatske vojske vodio svoju grupu komandosa, 12 vojnika odabranih iz bojne ‘Zrinski’ i bojne ‘Frankopan’ i nekoliko gardista koji su s njim bili još u vrijeme obrane Pakraca u jesen 1991. godine. Ovaj put mi je rekao: ‘Ovo je moja posljednja akcija. Ne nosim više sreću. Iscrpio sam svoje izvore.’ Nikada prije nije nešto slično rekao.”
Borna Marinić / Foto: HKM
Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.