Slaven Zec rođen 24. rujna 1947. godine u obitelji majke Ive i oca Jure. Kada je u Hrvatskoj počinjao rat stigao je iz Njemačke te se dragovoljno uključio u obranu napadnute domovine. Istovremeno preko Hrvata u Njemačkoj prikupljao je znatna novčana sredstva u svrhu nabavu naoružanja i opreme za Općinu Split, a ista sredstva predao je djelatnicima Ministarstva obrane. Jesu li novci za tu namjeru iskorišteni ne zna se te se o tome mnogo špekuliralo. Od dijela ljudi čak je i Zec bio osuđivan da je novac prisvojio. Međutim, Slavena svi ti događaji nisu slomili nego je organizirao skupinu boraca koji ulaze u sastav 9. bojne HOS-a i odlazi u borbena djelovanja. U najtežim danima obrane Dubrovnika tijekom studenog 1991. zauzeo je prvu crtu obrane grada na najkritičnijoj točki – Srđu.

Obrambene snage pretrpjele su teške i bolne ljudske gubitke. U obrani Bosanke 9. studenoga ginu Hamdija Kovač, Vedran Ivošević, Antonio Vatović, Mario Pezzi, Franci Lazibat i Željko Raguž. Sutradan 10. studenoga na Srđu gine Mato Damjanović, a na Strinčjeri Mario Matana. Obrana Strinčjere 12. studenoga odnosi živote dubrovačkih branitelja Siniše Tkaleca, Zdenka Baričevića, Tomislava Bendera i Ivana Raiča, kao i trojice pripadnika iz voda Slavena Zeca – Ante Jerka Landikušića, Vladimira Vukovića i Boža Merčepa. Istoga dana u neprijateljskim napadima na Komolac ginu Ivo Botica, Miho Klečak, Mario Mandić i Pero Nenada. Prema podacima medicinskog centra tijekom ovih napada, kada je na Grad palo oko 6000 topničkih projektila, poginulo je 15 civilnih osoba i 19 branitelja, dok je teže i lakše ozlijeđeno više od 120 osoba.

Te dane uz 6. prosinca 1991. Slaven Zec istaknuo je kao ključne u dokumentarnom filmu HRT-a Junaci sa Srđa u čijem je snimanju sudjelovao 1994. godine. Preminuo je iduće godine od posljedica rata. Iza sebe ostavio je suprugu i dvoje djece.

Autor tekstova nekih od najljepših domoljubnih pjesama i jedan od najnagrađivanijih i najplodnijih hrvatskih tekstopisaca Drago Britvić napustio nas je 25. prosinca 2005. godine nakon duge i teške bolesti. Drago Britvić rođen je 6. srpnja 1935. u Pitomači, a veći dio života proveo je u Zagrebu. Svestran opus očitovao se u njegovim stihovima na sasvim jednostavan način. Britkim riječima pisao je o rodnom kraju pa tako nastaje pjesma Podravino sve bih dao za te. Zatim je tu niz poznatih pjesama o Zagrebu kojima otkriva dušu tog grada poput od Zvonka Špišića opjevane Trešnjevačke balade. Strano mu nije bilo pisati niti o Dalmaciji, a od pjesama iz tog spektra vjerojatno je najpoznatija Maslina je neobrana. Volio je Hrvatsku svim srcem. O tome je progovorio kroz pjesmu teške 71. kada je Vice Vukov otpjevao prekrasnu pjesmu pod nazivom Tvoja zemlja, a progovorio je i još teže 91. kada se na radio postajama često čuo Đani Maršan pjevajući Britvićevu Bože čuvaj Hrvatsku.

Pisao jeo kruhu, o maslini, o klinčekima, senjama, vrbakima i meglinama, uličnim pjevačima, zadnjem fijakeru, vrtovima malih kuća, predgrađima, potkrovljima, ljubavima i prijateljstvu, o našim dečkima kaj zemlicu greju, o pušleku domovine, o rodu, o jeziku, o Dravi i savskim maglama, o Zagrebu, o Podravini…Dragine su pjesme već za njegova života nadživjele pjesnika. Za mnoge se njegove pjesme misli da su potekle iz naroda. I nema ljepše ocjene! Kazao je nakon Dragine smrti legendarni Vojo Šiljak i na taj način savršeno opisao ovog pjesnika koji nije sudbinu svojih pjesama vidio unutar korica već ih je prepustio najvećim pjevačima poput Tereze Kesovije, Ive Robića, Mate Miše Kovača, Olivera Dragojevića, Arsena Dedića i mnogih drugih. Tako ih je zauvijek upisao u naša srca.

Dr. Vojislav Šešelj poručuje nama Srbima koji smo protiv četničkih zlodjela da će s nama razgovarati preko snajpera. Ja nemam snajper, moje je jedino oružje: RIJEČ. Stoga, sjećajući se srpske poslovice » Ko tebe kamenom, ti njega hljebom«, odgovaram na tu provokaciju riječima: apeliram na vašu savjest koja postoji u svakom čovjeku, apeliram na vaš doktorat kojim ste se zakleli na Beogradskom univerzitetu na humanost i konačno apeliram kao Srpkinja na Srbina. Povucite svoje krvoločne četnike s teritorija Republike Hrvatske. To će jedino omogućiti da Hrvati i
Srbi nastave svoj mirni suživot i izgrade našu zajedničku razrušenu hrvatsku domovinu.

Poručila je Šešelju sveučilišna profesorica medicinske biokemije Olga Carević u kolovozu 1991. godine. Ta hrabra žena napustila nas je na današnji dan 2020. godine. Još od prvih barikada u ljeto 1990. počela je upućivati javnosti u Hrvatskoj, i Hrvatima i Srbima, otvorena pisma koja su objavljivana u dnevnom listu Vjesnik. Zalagala se za parlamentarni pristup problemima, raskrinkavanje laži o ugroženosti Srba u Hrvatskoj, protiv teritorijalne autonomije – Krajina- i četničkog terora. Na pisma su javno reagirali mnogi znanstvenici i građani srpske i hrvatske nacionalnosti, pridružujući se stavovima Olge Carević i podupirući njezina zalaganja za mir. Čim je na radiju čula za postavljanje prvih balvana na ceste 17. kolovoza 1990. godine, istog trenutka napisala je apel, odjurila u Vjesnik te ih molila da ga objave. Apel naslovljen „Prijateljstvo Hrvata i Srba i obrnuto“ bio je sadržaja: „Kao Srpkinja i stranački neopredijeljena ograđujem se od izjave o velikoj ugroženosti Srba u Hrvatskoj koju je, u ime Srba ove republike, dr. Milan Babić, predsjednik Općine Knin, dao dr. Borisavu Joviću, predsjedniku Predsjedništva SFRJ. Bojim se da takve i slične izjave čelnika i drugih članova SDS mogu samo ugroziti brojna prijateljstva stvorena između Hrvata i Srba tijekom poslijeratnih godina. Smatram, međutim, da bi bilo daleko manje nesporazuma, da su čelnici SDS legalno iznijeli svoje mišljenje i primjedbe na Ustav Hrvatske u Saboru Hrvatske, umjesto što su prisustvovali saboru Srba u Srbu. I na kraju, vjerujem da moje mišljenje dijele mnogi Srbi diljem ove republike.„

U ratu je, 1993., izgubila sina jedinca, Mislava, pripadnika 100. brigade Hrvatske vojske no to je nije obeshrabrilo. Dr. Olga Carević dobitnica je plakete s likom Zdravka Lorkovića, odlikovana je redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića,a dobitnica je nagrade “Europski krug” 1994., Hrvatskoga Vijeća Europskoga pokreta u Zagrebu za promicanje demokratskih vrijednosti.

Borna Marinić / Foto: HKM

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.