U jednosobnoj kući izvan Nairobija, glavnog grada Kenije, 23-godišnja djevojka s poteškoćama u razvoju plješće rukama i baca se u zagrljaj s. Rose Catherini Wakibiru, članice Družbe sestara Uznesenja, koja posjećuje djevojčice i djevojke poput nje otkako je kenijska vlada zatvorila škole zbog koronavirusa, piše CNA.

S. Rose Catherine u razgovoru za ACI Africa, navela je kako je ova djevojka, koju nazivaju Faith (hrv. vjera), gluhonijema. „Autistična je i ima cerebralnu paralizu tako da ne zna ništa o fizičkoj distanciranosti. Njezino srce puno je čiste ljubavi i ona ne može prestati grliti ljude da pokaže koliko je sretna“, rekla je sestra dodavši kako je prije pandemije Faith živjela u domu za djevojčice s poteškoćama Limuru Cheshire Home zajedno s još 60 njih koje imaju neke od fizičkih ili intelektualnih poteškoća.

Imamo resursa za tjedan dana pomoći, planiramo dalje i nadamo se dobročiniteljima.’

Kako je zbog opasnosti širenja koronavirusa vlada odredila zatvaranje svih obrazovnih ustanova, s. Rose Catherine koja je i upraviteljica doma, pozvala je roditelje i skrbnike djevojčica da ih, za vrijeme trajanja izvanrednoga stanja, odvedu kućama. Međutim mnogi roditelji nisu mogli preuzeti djevojke jer ih većina potječe iz siromašnih obitelji, a nažalost djeca s invaliditetom zadnja su na listi briga.

“Faith je primjerice prvotno živjela s majkom i troje braće i sestara u siromašnoj četvrti Nairobija, no prije tri tjedna njena obitelj se preselila u drugo naselje jer im je kuća poplavljena. Nakon toga, majka djevojke Faith dala je djecu različitim dobročiniteljima te je tražila mjesto gdje i sama može ostati. Prijatelji su joj kasnije pomogli da dobije jednosobnu kuću u kojoj boravi sa svoje troje djece uz što traži manje poslove kako bi uzdržavala obitelj. Takve poslove teško je pronaći zbog pandemije i obitelj strahuje da će biti izbačena ako majka neće moći plaćati stančić“, rekla je redovnica.

Neke obitelji nisu voljne vratiti kćeri kući, a s. Rose Catherine navodi kako je najveći izazov djevojčicama s invaliditetom i njihovim obiteljima tijekom koronavirusa upravo siromaštvo. „Bila sam u kući gdje sam zatekla jednu od svojih djevojaka kako promatra braću i sestre dok jedu. Kad sam pitala brata zašto sestra ne jede ništa, on je rekao da u kući ima vrlo malo hrane. Djeca s invaliditetom tretiraju se kao drugorazredni pojedinci i ljudi o njima razmišljaju tek nakon što su svi ostali zbrinuti i siti“, napomenula je sestra.

Mnoge obitelji djevojaka zatražile su pomoć od sestara Uznesenja iz Nairobija od kako ponovno brinu o svojim kćerima i sestrama te je s. Rose Catherine u posljednjih nekoliko tjedana posjetila osam kuća. Tijekom svakog posjeta kuće su opskrbljene hranom, maskama i dezinficijensima.

„Trenutno imamo dovoljno resursa da nastavimo posjećivati obitelji još samo tjedan dana, ali imamo planove za dalje. Možemo samo planirati i nadati se da će dobrovoljci pomoći i dotaknuti živote ovih ranjivih djevojaka i njihovih obitelji“, poručila je s. Rose Catherine.