Komunicirati znakovima nade

Jubilejsku 2025. godinu živimo u ozračju otkrivanja kreposti nade i drugih milosti koje proizlaze iz sudjelovanja u proslavi Jubileja. Glavni vatikanski organizator Svete godine nadbiskup Rino Fisichella naglasio je da nije riječ o osobnoj privilegiji, već se nada i milost „moraju komunicirati i dijeliti s drugima“. To znači da za kršćane nada nije tek jedna od riječi, želja da sve ispadne najbolje za nas, pasivna vrlina koja samo čeka da se stvari dogode; nada je božanska krepost koju Bog ulijeva i koju su kršćani pozvani dijeliti kako bi se događale dobre stvari. Zbog toga je važno znati nadu dijeliti i komunicirati, kao što nalaže i glavna poruka 59. svjetskog dana sredstava društvenih komunikacija koji će se slaviti 1. lipnja 2025. godine:

Dijelite dobrostivo nadu koja je u vašim srcima.

U Buli proglašenja godine Jubileja 2025. „Spes non confundit – Nada ne razočarava“, papa Franjo je pokazao mnoge znakove nade koje je moguće komunicirati u socijalnom i društvenom životu: konkretnim nastojanjima graditi mir u svojim sredinama; biti odlučna potpora i blizina mladima u otkrivanju ljepote i smisla života, u njihovoj otvorenosti životu i rađanju; uključivo i neideološki raditi na budućnosti koja će biti obilježena osmjesima i radošću života; poduzimati inicijative za vraćanje nade zatvorenicima i za konkretnu obvezu poštovanja zakona; svojom blizinom dijeliti nadu s bolesnicima kod kuće ili u bolnici; odgovorno prihvaćati iseljenike, izbjeglice i prognanike; braniti prava najslabijih i živjeti konkretnu zahvalnost starijim osobama, djedovima i bakama; prepoznati siromašne i oblike siromaštva koji nas okružuju.

Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje

Da je Crkva Božji narod na putu s Kristom, na kojem su svi pozvani biti hodočasnici nade – to uz Bulu proglašenja godine Jubileja na osobit način objašnjava i crkveni dokument s naslovom „Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje.“

Riječ je o završnom dokumentu u listopadu 2024. godine održane Sinode o sinodalnosti u kojemu čitamo sljedeću poruku: dok se u Euharistiji hrani Tijelom i Krvlju Gospodnjom, Crkva „zna da ne može zaboraviti siromašne, posljednje, isključene, one koji ne poznaju ljubav i lišeni su nade, niti one koji ne vjeruju u Boga ili se ne prepoznaju ni u jednoj etabliranoj vjeri. Donosi ih Gospodinu u molitvi, a zatim im izlazi u susret, s kreativnošću i odvažnošću koju nadahnjuje Duh. Tako sinodalnost Crkve postaje društveno proročanstvo, nadahnjuje nove putove i za politiku i gospodarstvo, surađuje sa svima koji vjeruju u bratstvo i mir u razmjeni darova sa svijetom“ (Dokument 153).

Sinodalnost Crkve traži donošenje odluka, konkretne promjene i vjerodostojnost čitave Crkve.

Sinodalnost Crkve drugim riječima znači da svatko ima svoju ulogu. Kao vjernici u svojim obiteljima, župama, udrugama i pokretima, malim kršćanskim zajednicama, redovničkim zajednicama, pozvani smo biti znakovima nade i rasti u suodgovornosti svojega vjerničkog poslanja. Mjesne Crkve imaju pritom važnu zadaću bdjeti nad procesima i donositi odluke na odgovarajući, sinodalan način. Sinodalnost Crkve traži donošenje odluka, konkretne promjene i vjerodostojnost čitave Crkve.

Supsidijarnost i krepost nade

Da bismo na ispravan način mogli sudjelovati u sinodalnom procesu i na taj način biti svjedocima nade, socijalni nauk Crkve nudi odgovarajući i prijeko potreban instrument, a to je supsidijarnost. Još je papa Pio XI. 1931. godine objasnio da je načelo supsidijarnosti važno za istinsku obnovu i to upravo zbog toga što se zadaće i suradnje ostvaruju u svim vertikalnim i horizontalnim smjerovima, što nas čini više ujedinjenima jer nitko nije izuzet iz sudjelovanja. Riječima pape Franje: „Provodeći to u djelo, provodeći u djelo načelo supsidijarnosti daje nadu, daje nadu u zdraviju i pravedniju budućnost; i tu budućnost gradimo zajedno, težeći većim stvarima, proširujući svoje vidike. Ili zajedno ili nikako. (…) Sva zanimanja, svi. I svi zajedno, svi u zajedništvu“ (Kateheza, 23. rujna 2020.). Gradimo budućnost zajedno!

Silvija Migles

Izv. prof. dr. sc. Silvija Migles profesorica je na Katedri socijalnog nauka Crkve Katoličkoga
bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (KBF). Diplomirala je na Filozofsko-teološkom
studiju KBF-a Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine, a 2011. godine obranila je na istom KBF-
u doktorsku disertaciju s naslovom “Teološka misao Marijana Valkovića u razvoju crkvenog i
društvenog života u Hrvatskoj”.

Od akad. god. 2008./2009. kontinuirano sudjeluje u izvođenju nastave na svim studijskim smjerovima KBF-a, a sudjelovala je u znanstveno-istraživačkim projektima prof. dr. sc. Stjepana Balobana: “Teološko fundiranje solidarnosti u hrvatskom društvu” (0203007) i
“Supsidijarnost u hrvatskom društvu” (203-1941533-0732). Od 2016. godine suradnica je na znanstveno-istraživačkom projektu “Europsko istraživanje vrednota” (EVS-2017.), a u prosincu 2022. godine izabrana je za novu voditeljicu EVS projekta za Hrvatsku za naredno
razdoblje. Od 2019. godine članica je Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve. Uz svoj znanstveno-teološki rad posebnu pozornost posvećuje promociji socijalnog nauka Crkve raznim aktivnostima u medijskom i javnom životu. U srpnju 2024.
godine imenovana je pročelnicom Katedre socijalnog nauka Crkve KBF-a Sveučilišta u Zagrebu.