Vrijeme pandemije u kojemu živimo na različitim razinama života i rada ljudi produbilo je probleme vezane uz međuljudske odnose i društveni život. Pandemija je izazvala multidimenzionalnu krizu koja širom svijeta povećava rizik od nasilja i tako prijeti miru. Mediji svakodnevno izvještavaju o problemu nasilja među vršnjacima, u obitelji, u profesionalnom životu. Slušamo i čitamo o porastu oblika online uznemiravanja, kao i socijalnih nemira uzrokovanih nepovjerenjem i nerazumijevanjem, dezinformacijama i glasinama. Svjedočimo i strepimo nad društvenim nemirima i sukobima u mnogim krajevima svijeta. 

Međutim, znamo da se ništa dobroga ne postiže nasiljem. Nasilje ne može biti lijek jer nasilje umanjuje humanost. Za nasilnika je ono autodestruktivno i samoporažavajuće, a na žrtvi ostavlja tragove i nerijetko vodi u život ropstva i ovisnosti. Stoga se na lokalnim, nacionalnim i globalnim razinama velika pozornost pridaje upravo strategijama borbe protiv nasilja i zaštite od nasilja. Razvili su se i različiti teorijski koncepti koji predstavljaju nenasilje kao glavno pravilo i strategiju protiv nasilja, zbog čega se i govori o nenasilju kao ključnoj strategiji politike za izgradnju mira.

U socijalnom nauku Crkve podloga svim procjenama i djelovanjima su socijalne kreposti. Tako i u odnosu na nasilje koje vapi za vrlinom koja će čuvati odnose i veze među ljudima, koja će odrediti „način na koji postupamo jedni s drugima, bilo da je riječ o našim međusobnim odnosima, u društvu kao i u međunarodnim odnosima“. Riječ je o kreposti nenasilja, stilu života kojeg njegujemo i usađujemo u naše najdublje misli i vrijednosti, riječima pape Franje, „karakterističnom stilu naših odluka, naših odnosa i naših aktivnosti, pa i samog političkog života u svim njegovim oblicima“. Krepost nenasilja papa Franjo još naziva nenasilno mirotvorstvo (Nenasilje – stil politike za mir, 2016). Kao nutarnja snaga, kao snaga duše nenasilno mirotvorstvo postaje način kako se razumije svijet i gradi mir, kako se ljudske snage usmjeravaju na nenasilno djelovanje. Krepost nenasilja je stoga daleko više od strateškog plana, tehnike i instrumenta; nenasilje je stil i način života, djelovanje koje je smisleno u sebi. 

Kao kršćani pozvani smo nadahnjivati se na Isusovom učenju o nenasilju i ponajprije u svojim ljudskim i vjerničkim zajednicama brinuti o zajedničkom životu, područjima u kojima nasilje možebitno zahvaća naše živote i na taj način ugrožava svjedočenje evanđelja u svijetu.

U srcu kršćanskog identiteta i u srcu katoličke poruke o nenasilju je Božje milosrđe. Na Bijelu nedjelju, prvu nedjelju nakon Uskrsa slavi se Nedjelja Božjega milosrđa u čijem središtu je Isusova poruka: „Mir vama!“ Iako je i sam živio u vremenima nasilja i sam pretrpio nasilje, Isusova poruka o miru je radikalno pozitivna; on sam je čovjek mira, snage ljubavi i glas protiv svake vrste nasilja. Isusova jakost i kreativnost u suočavanju s licem nasilja potvrđuju koliko je njegova poruka nenasilja potrebna našem svijetu i u današnjem vremenu. Kao kršćani pozvani smo nadahnjivati se na Isusovom učenju o nenasilju i ponajprije u svojim ljudskim i vjerničkim zajednicama brinuti o zajedničkom životu, područjima u kojima nasilje možebitno zahvaća naše živote i na taj način ugrožava svjedočenje evanđelja u svijetu. U svijetu postoji previše nasilja a svako djelovanje u pravcu nenasilja, „ma koliko skromno bilo, pomaže u izgrađivanju svijeta bez nasilja, što predstavlja prvi korak prema pravdi i miru“. Molitvom i djelima, trudimo se postati istinskim mirotvorcima tamo gdje živimo i radimo!

Silvija Migles

Izv. prof. dr. sc. Silvija Migles profesorica je na Katedri socijalnog nauka Crkve Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (KBF). Diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju KBF-a Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine, a 2011. godine obranila je na istom KBF-u doktorsku disertaciju s naslovom “Teološka misao Marijana Valkovića u razvoju crkvenog i društvenog života u Hrvatskoj”.

Od akad. god. 2008./2009. kontinuirano sudjeluje u izvođenju nastave na svim studijskim smjerovima KBF-a pri Katedri socijalnog nauka Crkve i Katedri moralne teologije. Sudjelovala je u znanstveno-istraživačkim projektima prof. dr. sc. Stjepana Balobana: „Teološko fundiranje solidarnosti u hrvatskom društvu“ (0203007) i „Supsidijarnost u hrvatskom društvu“ (203-1941533-0732). Suradnica je na znanstveno-istraživačkom projektu „Europsko istraživanje vrednota“ (EVS-2017.).

Članica je ekspertne skupine na projektu „Socijalni nauk Crkve u Srednjoj i Istočnoj Europi“ od 2018. godine (Papinsko sveučilište Angelicum, Rim). Uz svoj znanstveno-teološki rad posebnu pozornost posvećuje promociji socijalnog nauka Crkve raznim aktivnostima u medijskom i javnom životu.