Budući da živimo u vremenu različitih kriza, s pravom se postavlja pitanje: Što u odnosu na pojedine krize mogu i moraju činiti religije i vjerske zajednice? Nas kao katolike posebno zanima: Što u tom kontekstu čini, ili ne čini Katolička Crkva?

Jedna od najznačajnijih, ali i najopasnijih kriza za život na zemlji, je ekološka kriza koja na osobit način u javnosti dolazi do izražaja u često spominjanoj klimatskoj krizi, premda je pojam ekološka kriza puno širi i sveobuhvatniji.

Kada je papa Franjo 24. svibnja 2015. godine objavio socijalnu encikliku „Laudato si’. Enciklika o brizi za zajednički dom“, mnogi su u Crkvi bili iznenađeni pitajući se: Nije li bilo drugih važnijih socijalnih tema o kojima je mogao progovoriti papa Franjo? Međutim, socijalna enciklika „Laudato si’“ je odmah u Crkvi i izvan nje, među znanstvenom zajednicom i u stručnim krugovima bila prihvaćena kao crkveni dokument iznimno koristan koji je upućen katolicima, vjernicima ali i svim ljudima dobre volje. Sadržaj dokumenta se počelo analizirati pod interdisciplinarnim vidom i ujedno tražiti mogućnosti primjene u konkretnom životu pojedinaca i zajednice.

Upravo takvo – početno zanimanje – za encikliku „Laudato si’“, u i izvan Crkve, potaknulo je više vatikanskih institucija da iste 2015. godine osnuju međudikasterijalni okrugli stol s ciljem promicanja i provedbe cjelovite ekologije, to jest središnje poruke pape Franje u „Laudato si’“. Riječ je, zapravo, o međudikasterijalnoj radnoj skupini na najvišoj razini Svete Stolice koja je 2020. godine u svibnju, to jest pet godina nakon objavljivanja socijalne enciklike „Laudato si’“, objavila razmjerno kratak, ali sadržajem iznimno bogat i vrijedan tekst – dokument, pod nazivom „Na putu prema brizi za zajednički dom. Pet godina od Laudato si’“.

Taj dokument je zauzimanjem Hrvatske biskupske konferencije preveden na hrvatski jezik i u izdanju „Glasa Koncila“ izvrsno opremljen i objavljen krajem 2022. godine.
Svrha i nakana dokumenta sažima se u samom Uvodu u dokument ovim riječima: „U svjetlu socijalnog nauka Crkve, a napose enciklike Laudato si’, na stranicama koje slijede predstavit će se različiti operativni prijedlozi s ciljem da se pruži nadahnuće za djelovanje crkvenih ustanova, vjernika i svih ljudi dobre bolje“ (str. 18).

Prema tome, ovdje je riječ o konkretnim operativnim prijedlozima, i to u dva dijela: prvi dio se odnosi na duhovno obraćenje i obrazovanje. Taj, prvi dio dokumenta, sačinjava dvanaest područja koja su namijenjena odgojno – obrazovnim ustanovama bilo da je riječ o obrazovnom sustavu kao takvom bilo da je riječ o vjerskim odgojno – obrazovnim ustanovama, poput katoličkih škola, teoloških fakulteta, katoličkih sveučilišta… Važno je naglasiti da se ovih dvanaest područja odnose i na pastoralni rad na župama, župnu katehezu, rad s vjernicima laicima, udruge vjernika laika… Riječ je o slijedećih dvanaest područja: cjelovita ekologija i duhovno obraćenje, ljudski život, obitelj i mladež u obrani zajedničkoga doma, dječji vrtić i osnovna škola, sveučilište, trajno obrazovanje, neformalno obrazovanje i kultura susreta, kateheza, ekumenski dijalog, međureligijski dijalog i komunikacije.

Drugi dio dokumenta pod nazivom „Cjelovita ekologija i cjelovit ljudski razvoj“ pod interdisciplinarnim vidom otvara prostore za širu raspravu o, uistinu, bitnim temama koje se tiču svih ljudi na ovome svijetu. To su slijedeća područja: prehrana; voda; energija; ekosustavi, deforestacija, dezertifikacija, korištenje tla; mora i oceani; kružna ekonomija; rad; financije; urbanizacija; institucije, pravosuđe i javna uprava; zdravlje; klima: izazovi, odgovornosti, mogućnosti. Riječ je o temama od kojih ne možemo pobjeći ni kao kršćani ni kao obični građani. Ali, upravo u tim temama kršćani na temelju socijalnoga nauka Crkve mogu dati svoj nezamjenjiv doprinos rješavanju problema u svijetu u kojem živimo.

Stoga svakome koji želi dati svoj doprinos zaštiti zemlje na kojoj živimo: svećeniku i vjeroučiteljici i vjeroučitelju, redovnici i redovniku, članovima i članicama vjerskih i civilnih udruga, medijskom djelatniku i političaru preporučam nabaviti dokument – knjižicu „Na putu prema brizi za zajednički dom“. Jer, u dokumentu stoji, „ekološka kriza postaje milostan poticaj na obraćenje i konkretne i neodgodive odluke; ona poziva na interdisciplinaran i operativan dijalog na svim razinama… ona nas usrdno potiče na odgojni put koji ima za cilj cjelovitu izgradnju savjesti“ (8).

Mons. prof. dr. sc. Stjepan Baloban, pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK i profesor socijalnog nauka Crkve i moralne teologije na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu.