Jedna od kriza koja se u naše vrijeme često tematizira jest i kriza muževnosti. Nju obrađuju brojne znanstvene discipline iz različitih početnih pozicija. Iako je riječ o temi koja seže u početke ljudske civilizacije neki će autori u vrlo generalnoj analizi na društvenoj razini argumentirati da se primjerice početkom Novog vijeka i nastanka ranog kapitalizma u 15. stoljeću događaju određene promjene u poimanju muževnosti. U procesu kolonijalne ekspanzije Europe oni vide etabliranje nove slike muževnosti koja se kroz daljnji tijek povijesti razvija u različitim smjerovima. Jedan od važnih povijesnih faktora u tom procesu je svakako Pokret za ženska prava s početka 20. stoljeća te pojava feminizma. I najgeneralnija analiza ove tematike ukazuje na činjenicu da se muževnost u društvenom i individualnom smislu može shvatiti kao relacionalna (odnosna) kategorija, konkretno u odnosu prema ženstvenosti i to na individualnoj i društvenoj razini. Polazeći od te uzajamne povezanosti obje se mogu bolje pobliže razumjeti. Ova je tema od osobite važnosti u organizaciji društvenog te individualnog života i njihovom uspješnom funkcioniranju.

Pristup temi muževnosti socijalni nauk Crkve smješta u kontekst govora o temi obitelji koja je prema njemu temeljna stanica društva. Osobito je pri tome važna apostolska pobudnica „Obiteljska zajednica“ (Familiaris consortio) koju je papa Ivan Pavao II. izdao 1981. godine. U njoj se o muževnosti na individualnoj razini, u odnosu na obiteljski stalež, govori u kategorijama: muškarac, suprug i otac i to u već navedenom relacionalnom smislu. Kada je riječ o ulozi muškarca kao supruga apostolska pobudnica govori o dubokom poštovanju muškarca prema dostojanstvu svoje supruge riječima sv. Ambrozija: „Ti nisi njezin gospodar već njezin muž. Ona ti nije robinja, već supruga. Uzvrati joj pažnju koju ti iskazuje i budi joj zahvalan za njenu ljubav“ (Familiaris consortio, 25). Apostolska pobudnica upućuje supruga na život sa suprugom u „sasvim osobitom obliku osobnog prijateljstva“ te kršćansku dimenziju ljubavi koja je očitovanje ljubavi što je Krist ima prema Crkvi. Također, iz apostolske pobudnice iščitavamo iznimnu važnost očinstva u kontekstu muževnosti osobito ondje gdje društveni i kulturni uvjeti mogu lako nagnati oca svojevrsnom nezalaganju za obitelj ili općenito nedovoljnom udjelu u odgoju. Adresiranjem navedenih pretpostavki muževnosti apostolska pobudnica ujedno postavlja  temelje za njezin nezamjenjiv doprinos u ostvarenju općeg dobra na razini cjelokupne društvene zajednice.

Brojni su društveni i individualni izazovi koji se u našem vremenu suprotstavljaju ostvarenju muževnosti. Ta borba nije laka ali je iznimno potrebna, kako na individualnoj tako i na društvenoj razini. Jedan od najsvjetlijih primjera u tom procesu je svakako sv. Josip, čiju smo svetkovinu jučer proslavili, a koji je u tom pogledu primjer istinski ostvarene muževnosti. Upravo je on glavni nebeski zaštitnik Hrvatske a time i znak velike nade kada je riječ o konačnom ishodu svih prijepora muževnosti u našem vremenu, kako na individualnoj tako i na društvenoj razini.

Marijana Kompes docentica je socijalnog nauka Crkve na Katedri za teologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Teologiju je diplomirala na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kršćansku socijalnu etiku doktorirala je na Katoličko-teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču. Na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta u Beču diplomirala je politologiju. Članica je Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve te Upravnog vijeća Društva za socijalnu etiku u Srednjoj Europi u Beču.