Liječnici su Rosi Silvi 1984. rekli da abortira, nakon što su na ultrazvuku primijetili da njeno dijete ima naizgled ozbiljne deformacije koje bi nju moglo dovesti u opasnost. No unatoč njihovom inzistiranju, Silva i njen suprug Humberto su bili odlučni primiti dijete koje im je Bog poslao, bez obzira na poteškoće.

Silva je rodila 10. rujna 1984., i to ne jednog već dva zdrava dječaka – blizance.

Roditelji nisu mogli ni zamisliti kako će njihova odluka biti ne samo na blagoslov njima, već i čitavoj njihovoj biskupiji u Valparaisu u Čileu. Naime, dječaci Paolo i Felipe Lizama su dijelili sve od samog rođenja – obrazovanje, prijatelje, hobije, duboku vjeru – no ljudi su se svejedno iznenadili kada su oba dječaka odlučili odgovoriti na Božji poziv da budu svećenici.

Odabrala je život, iako je ona bila u opasnosti.

Nakon što su zaređeni 2012., o njihovoj su nevjerojatnoj priči pisali brojni mediji, Aleteia, Aciprensa, Religión en Libertad (ReL)… “Rekli su mojoj majci da abortira. No ona nije htjela. Odabrala je život, iako je ona bila u opasnosti”, rekao je vlč. Paulo.

Kako navode Paolo i njegov brat Felipe, koji je stariji 17 minuta, njihovi su roditelji bili liječnici te su imali koš jednu kćer, tada stara 4 godine, kada je Rosa ponovo zatrudnjela. Rosa, ne znajući da je tada trudna, se na poslu izložila x-zrakama. Kada je saznala da je u blagoslovljenom stanju, odmah je otišla na ultrazvuk kako bi provjerila je li dijete u redu.

https://www.facebook.com/PAULO.LS/posts/10224042170182455

Tada joj je liječnik poručio kako vidi nešto “neobično”. Dijete je naizgled imalo tri ruke, dvije glave, a noge su mu bile neobično pozicionirane. Pretpostavljali su da se radi o sijamskim blizancima te da postoji mogući rizik za majku. No Rosa nije htjela pristati na pobačaj, koji je tada u Čileu bio legalan. U međuvremenu je postao protuzakonit, no 2017. je ponovo legaliziran.

Uvijek osjećam posebnu ljubav i nježnost kada se sjetim majčina srca, koje je bilo spremno dati život za mene, za nas.

Vlč. Felipe, koji je stariji 17 minuta, rekao je za Aciprensa kako i dalje nisu sigurni je li liječnik tada dao ispravnu dijagnozu, ili je to Božja intervencija kako bi se rodila dva zdrava dječaka. Koji god bio razlog, Felipe poručuje: “Uvijek osjećam posebnu ljubav i nježnost kada se sjetim majčina srca, koje je bilo spremno dati život za mene, za nas”.

Od tada pa do odluke da postanu svećenici, braća su imala trnovit put što se tiče duhovnoga života, piše Aleteia. Iako su odrasli kao katolici, bili su strastveni nogometaši te im je to počelo oduzimati pažnju. Nakon nekog vremena su prestali ići na nedjeljne mise. Prekretnica im je bila kada su imali 14 godina, kada su im se roditelji rastali. Od tada su počeli sve više ići u Crkvu, a kada su imali 16 godina, iako i dalje vjerni navijači, prestali su igrati nogomet i potpuno se posvetili djelovanju u Crkvi. U sjemenište su ušli s 18 godina.

Čovjek bi pomislio da su o toj odluci braća zajedno razgovarala, međutim, priznali su kako iako dijele svoje tajne međusobno, o pozivu nisu razgovarali jer nisu htjeli utjecati na izbor drugoga. Svakoga je svećeništvo privlačilo na svoj način, iako je krajnja odluka bila ista. Pablo je za Aciprensu rekao: “Ne znam koji je od nas prvi osjetio poziv. Mislim da Bog vrlo dobro čini stvari te je štitio slobodu naše odluke”.

https://www.facebook.com/PAULO.LS/posts/10219462536734481

“Bog se ne igra s nama. On želi da budemo sretni, a svećeništvo je prekrasan poziv koji nam daje istinsku radost”, poručio je vlč. Felipe. “Isus, Crkva i svijet nas trebaju. Ali ne trebaju bilo kakav broj mladih – trebaju mladiće koji su osnaženi Božjom istinom, tako da njihov život zrači samim životom, njihov osmijeh svjedoči nadu, pogled vjeru, a djela ljubav”, nadodao je Pablo.

Taj događaj daje mojem pozivu određeni život, jer sam uvjeren u to što vjerujem, tko sam i što govorim, zahvaljujući Božjoj milosti.

Braća kažu kako su o majčinoj hrabrosti za vrijeme trudnoće i pri porodu saznali tek kada su bili u sjemeništu. Smatraju kako su ti rani trenuci njihovih života bili čista Providnost. Gospodin ih je iz vječnosti pozvao, a ljubav i velikodušnost njihove majke je pomoglo to ostvariti, rekli su za Aciprensa. “Kako možemo ne braniti život? Kako ne propovijedati o Bogu koji daje život? Ovaj je događaj bio jedan od poticaja moga poziva. Taj događaj daje mojem pozivu određeni život, jer sam uvjeren u to što vjerujem, tko sam i što govorim, zahvaljujući Božjoj milosti”, rekao je vlč. Pablo.

Nakon 10 godina priprave, zajedno su zaređeni 28. travnja 2012. u katedrali u Valparaisu. Felipe trenutno služi u župi San Martin de Tours u Quilloti, a Pablo u župi Marijina uznesenja u Achupallas, a također je savjetnik Ureda za pastoral mladih. Svećenici su vrlo aktivni i na društvenim mrežama, koje smatraju korisnim sredstvom za evangelizaciju, te dijele objave koje odišu radošću, humorom te svjedoče o njihovom pozivu i bratskom ljubavlju – a naravno, i sveprisutna ljubav koju obojica dijele prema nogometu.