Matija Antolić rekao je za Hrvatsku katoličku mrežu kako su (Čedini prijatelji, sugovornici, glazbenici, pratitelji, svirači i pjevači) imali veliku želju obilježiti prvu godišnjicu tatine smrti. Krenuli su s organizacijom koncerta koji je, nažalost, spriječila ova epidemiološka situacija u kojoj se svi zajedno nalazimo.

“Kad smo shvatili da nećemo moći ostvariti, tu ideju koja se polako otkriva, odlučili smo obljetnicu obilježiti snimanjem pjesme. Kao i uvijek, okupili su se prijatelji iz duhovne glazbe koji su tatu voljeli i s njim surađivali, ali ne samo u glazbenom smislu.”

Čedo Antolić / Foto: Dunja Bunjevac /

Ne znam ni kada, ni kako, ni gdje je prošlo to vrijeme

Odlučili su se za pjesmu Koraci, objavljenu na CD-u Stvaranje 1998. godine. Matija je naglasio kako je siguran da je ta pjesma nastala još ranije i da je iza njezinog originalnog teksta i glazbe više od 30 godina. “Potragu za pjesmom počeo sam s jednom mišlju: Kako ću objediniti sve izvođače i prijatelje, aranžerski i glasovno? Vodeći se tom idejom nisam razmišljao o tekstu, a tu je došlo i do vrlo ugodnog iznenađenja. Tata je napisao tekst u kojem se obraća Bogu i pjeva Ti si nam svjetlost vječna, a mi smo pripremajući pjesmu prepoznali u tim riječima svjetlost Božju koju je Čedo pronosio i živio. Ta svjetlost je u svakoj njegovoj pjesmi i u cijeloj ostavštini. kada pjevamo tu pjesmu, kao da pjevamo tati koji je bio i je svima nama svijetlo.”

Evo kako je o objavljivanju prvog Čedinog CD-a pisala Informativna katolička agencija:

Katolički glazbenik i skladatelj Čedo Antolić predstavio je javnosti 7. siječnja u Zagrebu svoj prvi CD i drugu kazetu Stvaranje. Riječ je o izboru njegova stvaralaštva u posljednjih deset godina. O tome glazbenom pothvatu i Antolićevu stvaralaštvu govorili su, u ime izdavača Hrvatskoga katoličkog zbora MI, Vladimir Lončarević te glazbenik dominikanac o. Anto Bobaš, koji je rad i značenje Čede Antolića na našoj glazbenoj katoličkoj sceni ocijenio pionirskim i legendarnim. Čedo Antolić prvi je pobjednik Uskrs-festa 1975. upravo pjesmom Pjesma svakodnevna. Na katoličkoj je glazbenoj sceni već više od dvadeset godina u sklopu skupina Kraljica apostola, Kyrios i O. Ante Antić, dok danas nastupa samostalno u pratnji glazbenog sastava Stil.

“Imam osjećaj da je prošlo pet minuta”, rekao je Matija i dva puta ponovio riječi: “ne znam ni kada, ni kako, ni gdje je prošlo to vrijeme.” Kazao je i da čovjek takvog prisuća ne može biti ograničen na jednu dimenziju, stavljen u jednu kategoriju ili vezan uz jednu stvar…

Čedo i Matija Antolić / Foto: Kasandra Studio /

To vam je kao dok je bio živ – nije trpio da ljudi pjevaju pa ne pjevaju

“Stalno je prisutan, tu. Da, u glazbi, sviranju, pjevanju, humoru, teškim trenucima, ali najvažnije je reći da je prisutan u svakodnevnom životu. Kad su ga jednom prilikom pitali kako piše pjesme, tata je odgovorio da je bolje da ga pitaju kako je živio. A živio je u svakoj sekundi, daleko od umjetne važnosti, od svijetla reflektora. Volio je iskrene trenutke, spontane trenutke koji su uvijek mogli biti naši trenuci ako smo otvoreni prema njima. Zato ja ne mogu reći da ga se sjetim u nekim trenucima jer on je stalno prisutan u svemu što radim. Tata je meni stalno tu, njegov živi glas, duh u pjesmama, nije, nije otišao. To mi i drugi ljudi govore.”

Naš sugovornik je istaknuo da mu je prvi susret s pjesmama nakon Čedinog odlaska bio emotivan. U Matiji se rodilo pitanje: “kako ću ja sada pjevati te pjesme? Pa budem se raspal svaki put kad počnem pjevati.” Rekao je da je Čedo sa svojim pjesmama imao snagu, one su bile njegova snaga, a tako su snaga i oslonac danas njegovom sinu i svim prijateljima koji ga poznaju.

“Suprotno od očekivanog, pjesme me ne potiču da se raspadnem, da me tuga obuzme. To vam je kao dok je bio živ – nije trpio da ljudi pjevaju pa ne pjevaju, bi pa ne bi. Uvijek je rekao da treba pjevati, a to je tak ostalo i do danas.”

Čedo i Matija Antolić / Foto: Kasandra Studio /

Imam osjećaj kao da iz svega proizlazi još veća snaga

Matija je naglasio da mu je žao što nije uspio uskladiti sve ljude koje je želio i svima pružiti priliku da budu dio ovog projekta.

“Bit će još prilika za suradnju i nadam se da će svatko dobiti priliku utkati dio sebe u svjetlost koju nam je tata ostavio, u prepjeve njegovih pjesama, u uspomene, u priče i sve što ga čini živo prisutnim među nama. Za ovu pjesmu nas se okupio zbilja lijepi broj, svi su se rado dali srcem i dušom u ovu pjesmu, i to su sve ljudi s kojima je tata bio jako povezan –  s nekima više godina, s nekima manje godina, ali sa svima jednako iskreno jer je on tako živio. S njim niste mogli doživjeti odrađivanje posla ili prijateljstva.”

Komentirajući opus koji je Čedo ostavio kroz smijeh je poručio da tu ima još dosta posla. Pjesme, poeziju i glazbu koju nalaze namjeravaju oživjeti u godinama koje dolaze.

“Ja sam od malena u tom svijetu, od malih nogu sam okružen svime što je tata radio i stvarao, i još uvijek se ne mogu nadiviti svemu. Imam osjećaj kao da iz svega proizlazi još veća snaga.

Aranžman za pjesmu radio je Matija Antolić. Mix i mastering pjesme napravio je Davor Totović, a video spot Sanja i Mario Kociper. Pjevali su: Tamara Perc, Željka Marinović, Franka Matić, Petra Antolić, zbor Hrid, Matija Antolić, Goran Mladin, Vlatko Vukina i Janja Vukina Fučko, Kristina Majer, Dora Bunić, Marija Brabenec. Bass je svirao Marijo Bilić, klavijature i ukulele Matija Antolić, bongose Krešo Linke, a flautu Silvija Štajcer Šaban.