Gledajući Josipa i Mariju moramo prihvatiti da naša obitelj neće uvijek biti oaza mira i da ne gradimo neku kućicu za Barbie lutku. U obitelji će se stalno događati neka napetost. To nikoga ne treba iznenaditi. Ponekad je dobro da takva cigla padne na glavu. Ali tu su on i ona spremni darovati svoj život jedan za drugoga. I možda tvoj brak nikada neće biti za pet, ali i ocjena tri i dva su prolazne.
O današnjem evanđelju i blagdanu promišlja o. Arkadiusz Krasicki, CSSp, donedavni studentski kapelan u Osijeku koji sada predaje biblijske predmete na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.
Blagdan svete obitelji je za svakog propovjednika izazov. Treba pronaći dobre riječi, potaknuti na uzajamni rast supružnike i djecu. No, teško je jer su tu mnoge obitelji ranjene. Tu gdje treba biti mjesto rasta u ljubavi stvara se pakao mržnje.
Pomalo s nekom ljubomorom gledamo na Josipa, Mariju i Isusa. A da ja imam takvu obitelji, sve bi bilo drugačije, bajkovit život, bez problema, jer tko ima problema kad si u obitelji sa sinom Božjim? Međutim, nije tako. Od samog početka je bilo napeto. Josip bio iznenađen Marijnom trudnoćom te bijeg u Egipat. Popis u Judeji i negostoprimstvo ljudi, a trebalo je biti toliko slatko. Marija i Josip imali su mir u srcu. Oni su slušali Boga. Scene iz Marijina i Josipova života u braku nalik su senzacionalnom filmu. Ne znamo koliko su živjeli u braku. Sigurno su išli zajedno u svatove ili neke druge događaje, ali evanđelje ništa o tome ne piše. Evanđeoski izvještaji donose samo ono što je bilo za njih najteže. To je jako znakovito za sve nas.
Prije svega Marija i Josip bili su tu kako bi štitili Isusa, iako su svaki dan padali na njih novi problemi.
Ljudi često pogriješe jer žena tražeći supruga možda kaže: sigurno će biti dobar, uredit će stan, zarađivat će. On razmišlja, ona je najljepša, nema druge takve, sigurno će suživot ići u dobrom pravcu. Nije tu ništa loše u takvim izjavama. Samo ne smijemo zaboraviti da je svaka obitelj vrsta poligona svetosti. Prema tome, ima tu mjesta i za razočaranja, ali svakako to mjesto postaje mjestom zaštite za uzajamnu ljubav i djecu. U braku bi jedno drugome trebali biti pomoć.
To nalikuje pomalo penjanju na vrhove planina. Hoćeš li me podići kad padnem i kad budem propadao? Često biva obrnuto, još jednom to napraviš, odsjeći ću ti konop da padneš u provaliju. Gledajući Josipa i Mariju moramo prihvatiti da naša obitelj neće uvijek biti oaza mira i da ne gradimo neku kućicu za Barbie lutku. U obitelji će se stalno događati neka napetost. To nikoga ne treba iznenaditi. Ponekad je dobro da takva cigla padne na glavu. Ali tu su on i ona spremni darovati svoj život jedan za drugoga. I možda tvoj brak nikada neće biti za pet, ali i ocjena tri i dva su prolazne.
Problemi u braku se događaju samo zato da naučiš ljubiti svoga muža ili svoju ženu. To je mjesto gdje postaješ svet. Iako nisi zadovoljan svojim životom, svojim bračnim drugom i sve bi promijenio, tvoj život u braku je otkrivanje Boga. Najvažnije je to što Bog želi učiniti po tvome mužu, djetetu ili ženi koju ne shvaćaš. On te uči ljubiti. Možda situacije u kojima se nalaziš kao u nekoj gustoj šumi bez izlaza, postaju za tebe putokaz za svetost. Iako je teško i najradije bi ridala cijelu noć i dan, iza vela tuge i izgubljenosti skriva se put.
Marija i Josip tražili su Isusa tri dana. Marija je bila ispunjena mirom, ali kroz ta tri dana osjećala je i veliku bol u srcu. Možda je mislila – kad ga vidim reći ću mu sve. To je bila teška situacija za Mariju i Josipa, još jedan u nizu katastrofalnih događaja za njihovu obitelj. Možda je Marija s preneraženjem gledala Josipa kao da mu je htjela reći – Idi traži ga. Istina, ovo su samo nagađanja, ali mi tako reagiramo.
Upravo ta teška situacija za njihovu obitelj postaje blagoslovom. Marija i Josip nisu povjerovali đavolskoj laži. Nisu izgubili kompas. Svi bismo očekivali da će se Isus nakon što su ga našli ispričati, ali on svojoj majci odgovara: Što ste me tražili, zar niste znali da mi je biti u onome što je Oca moga?
Teška obiteljska situacija, nestanak, nervoza, izgubljenost često su prisutni i u našim domovima. Ali, kao što situacija iz Jeruzalema postaje blagoslovom, tako i svaka tvoja teška situacija postaje za tebe blagoslovom. Kako? Jer Bog iz svakoga zla može izvesti dobro. On vidi tvoju čežnju za ljubavlju. Vidi napor i nastojanje za spašavanjem supružnika ili djeteta. Isusova rečenica je ključ u shvaćanju paradoksalnih i teških situacija. Marija pita Isusa: Sine, gdje si? A on odgovara: Zašto me tražiš? S ocem sam svojim. To nas može podsjetiti na situaciju nakon grijeha kada je Bog u raju tražio Adama i pitao ga – Gdje si? Adam mu je odgovorio – Bojim se tebe. Sakrih se. Isus govori samo jednu rečenicu u odlomku koji opisuje hodočašćenje u hram. I to je rečenica Novog Adama: u Ocu sam, s njim sam. Radim s njim. On me čeka. Zar ne znaš da tu trebaš biti?
Svaki brak ima rajsko podrijetlo i zato postaje mjesto svetosti. Kroz svakodnevne oluje stiže se u raj. Bog je poslao svoga Sina da pokaže svakom čovjeku put. Isus preuzima svaki grijeh i svaku bračnu nedaću na sebe. On je već tada vidio tvoju želju za ljubavlju u obitelji i braku. Poručuje ti da imaš pouzdanja u Oca. On vidi što se događa, ali te čeka da mu kažeš i da znaš da nad svime čuva on.