Zahvali dragom Bogu za korizmu, za svaki problem koji imaš u životu. Možda to zvuči ludo, ali zahvali. Mi bismo htjeli da sve bude super u našim životima. Želimo dugo živjeti. Zahvali Gospodinu na svemu što te potreslo u životu. Jer nakon te krize uvijek se događa snažniji skok naprijed.

Možda se i ti kroz cijeli svoj život praviš važan i nedodirljiv. Sve ti smeta i nemaš opravdanja za druge. Sve voliš kontrolirati i provjeravati, ali imaš osjećaj da ćeš eksplodirati. To nije život. Moguće je da nosiš u sebi neke rane iz prošlosti, koje sada pokušavaš prekriti upravo takvim ponašanjem.

Blagdan Svih svetih je dan kada u Crkvi slavimo sve poznate i nepoznate svece. Na taj dan svatko se može iznenaditi jer sigurno netko iz tvoje kuće je nepoznatim svecem. Imao si priliku živjeti pod istim krovom sa svecem, ali ga nisi prepoznao (...) Sveci su shvatili da bez Isusa ne mogu biti sveti. Što ćeš ti učiniti?

Ljudi često znaju reći: "Ja bih želio moliti, ali ne znam, nikako da naučim. Ne znam vjerujem li. Nisam do kraja uvjeren." Ali, Bog će svejedno primiti tvoj poziv. Ne čekaj savršenstvo svojega poziva jer nikada nećeš biti spreman pozvati Isusa. Ti ga jednostavno dozivaj: "Dođi Isuse!"

"Tada mu netko iz mnoštva reče: 'Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.' Nato mu on reče: 'Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?' I dometnu im: 'Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.' Kaza im i prispodobu: 'Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu." (Lk 12,13-21)

Osobito vi, drage gospođe, imate u sebi tako nešto da se po svojoj naravi brinete za mnogo i za svakoga. Zauzimate se za sve i radite umjesto svih „kućnih ljubimaca“ njihove poslove. Ovo iscrpljuje! Žena postaje zrela tada kada zna da neke stvari mora napustiti, one mogu pričekati sa strane i nisu toliko nužne. To je žena koja zna tko koju ulogu ima kod kuće, a ne da ona trči oko svih i radi njihove poslove.

Nije stvar u količini izgovorene molitve. Isus je rekao što se mora dogoditi u čovjeku dok moli. To je stav srca čovjeka koji želi da njegova molitva bude uslišana! Taj stav je važan i onda nije važno koju molitvu moliš. Ako nemamo takvih stavova, onda će naša molitva biti isprazna.

Postoji još jedan zaziv u Isusovoj molitvi: da budu jedno i da svijet povjeruje da si me ti poslao. Bog nam daje sve, ponajprije samoga sebe. Na nama je posvjedočiti, ali kako to izgleda? Kakav si kad izlaziš iz crkve, kada ideš na posao i kod kuće kada ti svi idu na živce?

Bog jednostavno ljubi istom ljubavlju. Nama ljudima jednostavno nedostaje ta ljubav. Imamo sve, ali ne i ljubav. Tražimo je, istinitu ljubav, ali nalazimo ono što ljubav nije.

Uz tesarsku zaokupljenost Josip je podizao Isusa. On ga je oblikovao. Danas bi svaki otac, ali i svećenik, koji također ima zadaću duhovnog očinstva, trebao si postaviti pitanje „Kakav sam to ja otac?“