Kada se i zbog čega Isus radovao u životu?

Sigurno da je radost u Isusovom životu bila na mnogo mjesta i očita i prisutna i mi svjedočimo u evanđelju o Radosnoj vijesti, ali kada mislimo o Isusovoj sućutnosti, mislimo na trenutak kada je  zaplakao nad viješću da je preminuo njegov prijatelj Lazar. Meni je uvijek posebno dragocjena ova slika, jer sudjelovati u tuzi i boli s drugim ljudima znači na poseban način otirati suze, a kada otiramo suze onda se pred nama rađa horizont nade, a to je uvijek jedna radosna nada. Stoga bih rekao da je ljepota cjelokupnog navještaja Božje riječi jedna osobita radost, jer nam pokazuje da nijedan tjeskoban, tužan i mračan trenutak nema posljednju riječ, nego da posljednju riječ ima svjetlo, a na svjetlu se uvijek osjećamo i ugodno i toplo i sigurno.

Što sve treba uključiti u ispit savjesti prije ispovijedi?

Mislim da je kod slavlja sakramenta ispovijedi pomirenja i pokore jako važno dobro ispitati svoju savjest. Ono što smo već jednom ispovjedili, a nismo ponovili, to sigurno ne moramo više ponavljati. No ako smo negdje došli do dubinske analize uzroka zašto smo nešto učinili, potrebno je i to izreći u sakramentu pomirenja, ali s nekom perspektivom i naznakom kako ćemo iz te situacije izaći i kako ćemo pobijediti bilo koju negativnost u sebi. Ponekad savjetujem osobama koje su možda previše zagledane u svoje nedostatke pa ne vide sve one pozitivne stvari koje čine, da u ispitu savjesti sagledaju ono što je promašeno, ono što je uspješno i ono što je izgrađujuće pa da nekako pred sebe stave ono gdje su se ostvarili na najbolji mogući način, a onda uz pomoć toga ili okretanju prema tome ostvarenom da na neki način zaobiđu ono što tako nije. Volio bih da smo tu uvijek jednako tako svjesni da u ispitu savjesti mi sagledavamo i ono što je promašeno, ali i ono što je dobro te da se uvijek želimo okrenuti prema onome što je dobro i uz pomoć toga dobra nadvladati ono što nije. Jer ako sam u nečemu bio dobar i ostvaren, nema razloga da u nečemu drugome u čemu nisam bio da takav ne budem. Kao što sam mogao biti bolji, mogao sam biti i gori, pa treba Bogu zahvaliti za onu snagu u kojoj sam bio barem milimetar bolji. Ne treba odustati od sebe, jer Bog ne odustaje od nas.