Maleni dječak silno je želio upoznati Boga. Znao je da je put do mjesta gdje je živio Bog bio dug, stoga je spakirao u svoj kovčeg vrećicu čipsa te šest bočica soka i krenuo na put.

Nakon otprilike tri bloka upoznao je jednu staru ženu. Sjedila je u parku promatrajući golubove. Dječak je sjeo kraj nje i otvorio svoj kovčeg. Upravo se spremao popiti sok kada je primjetio da starica izgleda gladno, pa joj je ponudio čips. Zahvalno ga je prihvatila i nasmiješila mu se. Njen osmjeh je bio toliko lijep da ga je dječak poželio ponovno vidjeti te joj je ponudio sok. Ponovno mu se nasmiješila. Dječak je bio oduševljen!

Ručao sam s Bogom.”

Sjedili su tamo cijelo popodne uživajući u jelu uz smijeh, a da nisu izgovorili ni jednu riječ. Kako se sumrak približavao, dječak je shvatio da je umoran te je ustao kako bi krenuo kući, ali nakon što je napravio nekoliko koraka, okrenuo se, otrčao natrag i zagrlio staricu. Ona mu je uzvratila najvećim mogućim osmijehom.

Kada je dječak otvorio vrata svoje kuće, njegova majka je bila iznenađena njegovim radosnim izgledom lica. Upitala ga je: „Što si danas radio da si tako sretan?“ „Ručao sam s Bogom“, odgovorio je dječak. I prije nego što je njegova majka uspjela reagirati dodao je: „Znaš što? Ona ima najljepši osmjeh koji sam ikad vidio!“

U međuvremenu, starica se, isto tako blistava od radosti, vratila u svoj dom. Njen sin je bio zapanjen izgledom mira na njenom licu, pa ju je upitao: „Majko, što si danas učinila da si tako sretna?“ „S Bogom sam jela kukuruzni čips u parku.“ I prije nego što joj je sin odgovorio, ona je dodala: „Znaš, on je puno mlađi nego što sam očekivala.“