Raquel Karo majka je malene djevojčice AvaMarie Rose, koju je nazvala po Evi, što znači život, i Djevici Mariji, koja je rekla “da” životu. Njeno drugo ime Rose je po njenom drugom imenu, ali nosi značenje da i najljepše stvari mogu proizlaziti iz nesavršenosti, poput ruže koja izlazi iz grma s trnjem. No, prije nego što je postala majkom i savjetnicom za druge trudnice, ona koja je rekla “da” životu, Raquel je bila uplašena 21-godišnjakinja pred pobačajem. Pročitajte njeno svjedočanstvo koje je napisala prije nekoliko godina u 39. tjednu trudnoće, a prenosi ju Chastity Project.

Dakle… trudna sam. Imam 21 godinu, sama, na posljednjoj godini fakulteta. Ta sam djevojka. Dogodilo se na moj 21. rođendan. Većina ljudi na svoj 21. rođendan ode van, možda popije malo više te se vjerojatno probudi idućeg dana s glavoboljom. Moje je iskustvo bilo nešto drugačije. Ja sam bila ona djevojka koja se previše napila, koja je bila nesigurna, koja je spavala s nepoznatom osobom i nije znala reći ne, djevojka koja je zatrudnjela. 

Uopće nije čudno, jer me Zli pokušavao na to navesti veći godinama.

Treba biti jasno da ta pijana večer nije promijenila moj život. Zli je radio na detaljima godinama prije ovog događaja. Radio je onoga dana kada sam prvi put kao maloljetnica probala alkohol. Bio je tamo kada sam izgubila djevičanstvo s jednim muškarcem kojeg sam jedva poznavala. Bio je tamo kada sam izgubila svo samopoštovanje te se neprestano napijala i ponašala promiskuitetno. Bio je tamo kada sam tražila dečka za dečkom tražeći sigurnost. Zli je bio tamo dan nakon svih tih jadnih izlazaka, hraneći se na mojim osjećajima nesigurnosti i mržnje. Radio je cijelo vrijeme. Nije bilo čudo što sam se “s razlogom” napila za 21. rođendan i spavala s nekim čovjekom. Uopće nije čudno, jer me Zli pokušavao na to navesti veći godinama. 

Očajno sam u sebi vrištala “Tko bi mene mogao voljeti?”

Dan kada sam dobila pozitivan rezultat na test za trudnoću, moj se cijeli svijet promijenio. Kao da sam proživljavala najgoru noćnu moru. Bila sam trudna. Kada sam to otkrila, bila sam sama i u strahu. Doslovno sam se osjetila kao da nemam nikoga koga mogu tražiti za pomoć. Previše me opterećivao moj sram, mržnja prema sebi i gubitak vlastite vrijednosti pa nisam nikome ni rekla da sam trudna te sam tražila datum za pobačaj, iako sam duboko u sebi znala da je to pogrešno. Zli djeluje kada smo sami, a upravo sam se tako osjećala – samom. Očajno sam u sebi vrištala “Tko bi mene mogao voljeti?” Nema šanse da bih ikome rekla. Bilo me strah. Bojala sam se da me nitko ne bi volio kad bi saznali da sam trudna. Odgojili su me u katoličkoj vjeri i dobro sam znala što Crkva govori o pobačaju. Znala sam da je u svakom smislu pogrešno: emocionalno, znanstveno, teološki, duhovno i temeljno, a svejedno sam to planirala činiti. 

Vikend prije mog termina za pobačaj, Bog je probo moju dušu s njegovom bezuvjetnom, savršenom ljubavlju.

Međutim, Bog me previše ljubio da bi me samo tako napustio. U danima pred abortus, počela sam ići na misu. Sjedila bih skroz iza, gledajući u pod cijelo vrijeme. Stidljivo bih pogledala ostale kako bi primali euharistiju, dok sam ja sjedila tamo, nedostojna. Vikend prije mog termina za pobačaj, Bog je probo moju dušu s njegovom bezuvjetnom, savršenom ljubavlju. Bilo je kao da su sva čitanja i propovijed bila usmjerena baš meni. Taj sam dan na misi naučila o Božjoj beskonačnoj milosti i oprostu. Naravno, intelektualno sam znala o milosti i oprostu, ali taj dan je bio drugačiji. Tog mi je dana Bog udijelio milost da zaista osjetim njegovu prisutnost, milost i oprost u srcu. Prvi sam put shvaćala, sa svakim dijelom svoga bića, da me Bog ZAISTA ljubio, jednako koliko je ljubio i onaj život koji je bio u meni. Prvi put u mjesec dana pun depresije, nemira i srama sam se osjećala voljenom usred svoje slomljenosti. Shvatila sam da ne samo da mi je Bog darovao moj život, već mi je povjerio i onaj život koji je rasao u meni. U tom sam trenutku osjetila ogroman mir i hrabrost da predam Gospodinu svoj život kao dar i učiniti njegovu volju, bez obzira koliko sam bila uplašena. Samo po Božjoj milosti sam otkazala termin za pobačaj. 

Taj me dan zauvijek promijenio. Znam da je njegova ljubav prava: potvrdio mi je to svaki put iznova. Bog mi je potvrdio svoju ljubav za mene kada sam napokon skupila hrabrosti reći svojim roditeljima da sam trudna, a oni me nisu nikada osudili, već su me izgrlili i ljubili i podržavali me. Bog mi je potvrdio svoju ljubav za mene kada sam napokon otišla na ispovijed i svećenik me pohvalio za moju odluku da biram život te mi je dao milost da samoj sebi oprostim. Bog mi je potvrdio svoju ljubav za mene kada sam rekla svojim prijateljima, a nijedan od njih me nije osudio, već su me ljubili i potvrđivali moju vrijednost. Bog mi je pokazao svoju ljubav za mene kada me doktor nijednom nije ispitao o mojim godinama, ili zašto nemam supruga te se umjesto toga radovao za rast djeteta koji je u meni. Bog mi je potvrdio svoju ljubav za mene u svakoj svetoj misi kada bih svjedočila njegovoj žrtvi za mene, kako bih ja, slomljena djevojka, mogla primiti oprost i upoznati njega.