"Iskreno, na početku mi je priča o don Boscu išla malo na živce. Pitala sam se zašto se toliko priča o njemu kao da je on toliko bitan. Ipak su meni, Hercegovki, sv. Franjo i franjevci posebna priča. No, malo po malo, don Bosco je kucao na vrata moga srca i nije odustajao od mene. Danas se znam našaliti da je i mene sigurno vidio u snovima", svjedoči Ivana Markić, magistrica teologije.
Čovjek je tražitelj, u potrazi je za smislom. Osjeća da treba naći svoje mjesto pod zvijezdama, svoje mjesto pod suncem. Jedna od tražiteljica mjesta pod suncem je i Ivana Markić, koja pored rada u školi, svoje vrijeme izdvaja za mlade u župi Duha Svetoga na zagrebačkom Jarunu.
Došašavši na studij teologije u Zagreb, Ivana je isprva iz znatiželje otišla na svetu misu u svetište Sveta Mati Slobode na Jarunu. Ta znatiželja i danas traje. Gotovo da nema aktivnosti u kojoj nije prisutna.
Hercegovka koja je došla na studij teologije u Zagreb, isprva je išla iz znatiželje na svetu misu u svetište Sveta Mati Slobode na Jarunu. Nije se htjela odmah angažirati u župi. Najprije je osluškivala kako župa i njezini vjernici dišu. Kao i mnogima, i Ivani su salezijanci bili nepoznanica. Prvi put je za njih i svetog Ivana Bosca čula tek kada je došla u Zagreb.
O salezijancima i njihovom pastoralu s mladima smo nedavno pisali, i to povodom 177. obljetnice oratorija. Oratorij je dom za brojnu djecu i mlade tijekom cijele godine, a posebice kada se u zimskom i ljetnom oratoriju okuplja više od 400 djece.
“Na prvom mjestu bi istaknula naše animatore koji se neumorno daju za djecu kroz svakodnevni oratorij, a posebno u osmišljavanju raznih radionica (sportska, duhovna, kreativna…), potom instruktore koji svoje znanje nesebično dijele drugima pri rješavanju njihovih školskih „problema“.”
Jedna od blagodati salezijanske župe Duha Svetoga je i kafić “Jedro” u kojem se iza svake nedjeljne mise okupljaju vjernici na šalicu kave ili čaja. Jarunska župa ima i malu novinarsku grupu koja prikuplja i objavljuje događanja iz župe. Imaju i tehničku grupu koja rješava probleme oko tehničke podrške, suvenirnicu i Tramontanu (knjižnica).
“Osobno sam se prvo priključila novinarskoj grupi i od tada sam administrator naše stranice i mogu posvjedočiti da smo jako aktivni i ažurni, pa nas slobodno lajkajte!” poručuje nam ova nasmijana volonterka.
Ivana se nakon nekog vremena priključila i „Jedrašima“, s kojima poslije zornica i svete mise nedjeljom “jedri”. Kafić “Jedro” je mjesto na kojem se ljudi okupljaju kako bi se nakon mise družili, izmijenili razmišljanja, tjeskobe i radosti. Odnedavno se priključila i ekipi iz suvenirnice koja ljudima toplo preporučuje štiva koja će obogatiti njihov duhovni život.
Najviše je ispunja ljetni oratorij, jer s djecom provede predivna dva do tri tjedna. Vrlo lijepo i bogato iskustvo i za nju i za mlade, svjedoči nam Ivana.
Prijatelji i kolege je često pitaju kako sve to uspijeva, no osjećaji kojima je ispunjena zbog svih tih aktivnosti i ljudi kojima je posvećena su neprocjenjivi. “Bit ću iskrena. Ima dana kada mi se ne da i kada bih odustala zbog svoje lijenosti. Ali kada se prisjetim svih trenutaka koji su iza mene, trenutaka koji su me formirali kao osobu kakva danas jesam, mogu samo reći da sam zahvalna Gospodinu što me doveo tu i pokazao kako je lijepo davati se drugima bez očekivanja ikakve koristi.”
Svakom volonteru je dječji osmijeh, kao i zagrljaj neprocjenjiv dar i blagoslov. To je volonterska plaća!
Za kraj svog svjedočanstva, Ivana ističe najdraži joj citat don Bosca: “Igrajte se, skačite, vičite! Samo nemojte griješiti!”