Na drugu nedjelju došašća iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed dr. sc. Antuna Japundžića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije u kojoj podsjeća "da nas Bog nije zaboravio u ovom našem vremenu, kao što nije zaboravio ni na izraelski narod, ali ne dopustimo ni mi da zaboravimo na Boga."
“Isusov preteča Ivan Krstitelj pojavljuje se kao jedna od važnih osoba u liturgijskim čitanjima tijekom došašća. Štoviše, Ivan je jedna od središnjih osoba s kojima se susrećemo u došašću, a njegova je važnost prvenstveno u tome što je pripravljao put Gospodinu i navješćivao njegov dolazak. Tako i današnji evanđeoski odlomak iz Lukina Evanđelja stavlja pred nas osobu Ivana Krstitelja i početak njegova javnog djelovanja.
Svojim neumornim i upornim propovijedanjem Ivan ukazuje na spasenje koje dolazi u Isusu Kristu. Upravo to Ivanovo djelovanje Luka smješta u povijesni kontekst navodeći i političke i duhovne vladare te ukazujući tako na neke konkretne elemente Ivanova pojavljivanja u javnosti i njegova najavljivanja Isusova dolaska. Zbog toga Luka i donosi podatke koji pobliže određuju kako vrijeme tako i mjesto Ivanova djelovanja, a k tomu i sadržaj njegova propovijedanja.
Zanimljivo je uočiti da nam Lukin evanđeoski odlomak ne opisuje Ivanov način života niti nam govori o njegovu načinu odijevanja, njegovim prehrambenim ili životnim navikama kao što to nalazimo u Matejevu i Markovu Evanđelju. Luka ističe važnost Božje riječi i njezinu djelotvornost u Ivanovu životu. Božja riječ dolazi Ivanu u pustinji kao svojevrstan poziv da ide propovijedati i tome se pozivu Ivan odziva.
Stoga Luka navodi i konkretne osobe koje su imale važne službe u društvu u ono vrijeme da bi istaknuo istinitost i povijesnost toga događaja. Zbog toga uz ondašnje vladare i službenike, koji su bili utjecajni u narodu, Luka stavlja Ivana koji djeluje na jedan sasvim drukčiji način.
U vremenu kad je zemlja u krizi i u teškom stanju Bog progovara izraelskom narodu po Ivanu. Za isti taj izraelski narod to je bio znak da ih Bog nije napustio u tom teškom trenutku i da ih nije zaboravio. Ujedno ih to ohrabruje i postaje znakom nade, koju im Bog ponovno vraća u vremenu beznađa.
Možemo reći da mjesto Ivanova djelovanja i nije baš nešto posebno privlačno. Iako Ivan ima važnu ulogu u povijesti dolaska Spasitelja, mjesto njegova djelovanja nije nešto za što bi se ondašnji vladari i moćnici otimali. Ivan, kako nam je poznato, djeluje u prostorima jordanske okolice, a dolazi iz pustinje u kojoj propovijeda i poziva na obraćenje. Štoviše, pustinja je mjesto ne samo njegova djelovanja, nego i mjesto njegova boravka. Ali je pustinja također i mjesto gdje se narod susreće s Bogom.
Za Izraelce je pustinja mjesto gdje Bog progovara svome narodu. Dok Ivanovi suvremenici imaju moć i vlast, on se, potaknut Božjom riječju, povlači u pustinju, živi isposničkim načinom života i poziva na obraćenje. Ivan djeluje u pustinjskoj tišini i, kao što uočavamo, živi potpuno drukčijim, pomalo i neočekivanim načinom života, za razliku od ondašnjih političkih vladara i duhovnih vođa.
Upravo je ta pustinja, i njezina tišina, mjesto i prostor za slušanje glasa Božjeg. U takvu ambijentu Ivan djeluje i pripravlja put Gospodinu pozivajući narod na čistoću srca i na obraćenje. Time naglašava i promjene koje se trebaju dogoditi u srcima ljudi kako bi uistinu put za Gospodina bio pripravljen.
Tako i nas današnja Božja riječ podsjeća da nas Bog nije zaboravio u ovom našem vremenu, kao što nije zaboravio ni na izraelski narod, ali ne dopustimo ni mi da zaboravimo na Boga. Zato nas Božja riječ i danas potiče da se približimo Bogu i poziva na obraćenje i promjenu našega dosadašnjeg načina života i naših loših navika.
Prava prigoda za to upravo je ovo vrijeme u kojem se nalazimo, vrijeme došašća, koje je uistinu milosno vrijeme i u kojem svakoga od nas doziva taj glas iz pustinje da pripravimo put Gospodinu (usp. Lk 3,4b). Taj nas glas iz pustinje poziva na obraćenje u ovom vremenu iščekivanja Kristova rođenja, a možemo ga čuti u tišini svoga srca.
Stoga je ovo vrijeme dobra prilika da, poput Isusova preteče, Ivana, prihvatimo Božju riječ koja nam dolazi te da čujemo i poslušamo glas poziva na obraćenje. Potaknuti Božjom riječju, dopustimo i mi Bogu da nas zahvati kako bismo bili bolji ljudi i bolji vjernici, a to učinimo pripravljajući put do svoga srca Gospodinu i dopuštajući mu da uđe u naš život. ”
Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Japundžića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.