Zar ne, braćo i sestre, da nam u trenutcima neraspoloženja, razočaranja, teških situacija, dobro dođe kad se bližnji interesiraju za nas, suosjećaju s nama, utješe nas i ohrabre, probude u nama novu nadu, podignu nam pogled da vedrije gledamo naprijed? Još više od toga izraelskom je narodu, potištenom mukama i nepravdom, značio „proglas“ vedrije budućnosti povezane s rođenjem Mesije, koju im je naviještao prorok Izaija, kako smo slušali u prvom čitanju: Isklijat će mladica iz panja Jišajeva… On [tj. Mesija] neće suditi po viđenju, prosuđivati po čuvenju, već po pravdi… On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove. 

Mesija će ostvariti sve ono dobro što ljudi nisu bili u stanju učiniti.

Mesija će ostvariti sve ono dobro što ljudi nisu bili u stanju učiniti. On će prije svega uspostaviti istinsku pravdu, koja neće biti uvjetovana ljudskim interesima, niti mjerilima svijeta. To obećano stanje neće biti obilježeno samo mirnim suživotom svih ljudi, nego će i cijela priroda živjeti u novom stanju u kojem neće biti pakosti i zlobe: Vuk će prebivati s janjetom… a djetešce njih će voditi… Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti po svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora. Tako je slikovito najavljena sretna budućnost s dolaskom Božjega kraljevstva, s njegovim spasenjem. 

Ta bi slika, trebala, draga djeco, braćo i sestre, uvijek biti veliko ohrabrenje nama ljudima u različitim kušnjama, nevoljama i izazovima sadašnjosti, da je moguće s Bogom graditi bolji svijet, da zlo, iako nam se čini da je „prodornije“, ipak nije moćnije; da zato nije uzaludan nijedan naš napor oko dobra, mira, pravde, ljubavi… Dopustimo zato da nas današnja Božja riječ ohrabri i podigne nam pogled i srce gore!

Imajući to u vidu, sv. Pavao u drugom čitanju pokazuje vjernicima način kako se oduprijeti strahu i klonulosti duha i ne prepustiti se životnoj stihiji, pomodnim stavovima, lošijem ponašanju. Vjernik jednostavno treba gledati dalje nego što gledaju ljudi oko njega, jer mu od Boga dolazi svjetlo, utjeha i ustrajnost.

S dolaskom Božjega kraljevstva po Mesiji, Isusu Kristu, kao kršćani, imamo još više razloga za nadu. Zato je važna naša otvorenost Mesiji, stav svakoga čovjeka pred njim. U tom duhu, Ivan Kristitelj poziva sve na obraćenje, kako bi se stvorili uvjeti za djelovanje obećanog Mesije koji je već na vratima: Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko! Obraćenje, koje traži Ivan, zahtijeva promjenu stavova, života i mentaliteta; traži novi način vrednovanja stvari, sve u vidu nadolazećeg nebeskog Kraljevstva. 

Novost života, koji dolazi s Mesijom i njegovim Kraljevstvom, traži naše trajno usavršavanje. U tome, svjesni smo, braćo i sestre, imamo puno dobre volje i spremnosti, ali i slabosti, posustajanja i oklijevanja.

Novost života, koji dolazi s Mesijom i njegovim Kraljevstvom, traži naše trajno usavršavanje. U tome, svjesni smo, braćo i sestre, imamo puno dobre volje i spremnosti, ali i slabosti, posustajanja i oklijevanja. Sivilo svagdašnjice, izazovi vremena, naša umišljenost i samodostatnost zapreke su za potpuno obraćenje. 

Jedan je učenik upitao svoga prijatelja: „Što mi je činiti da moj život bude velik?“ Ovaj pogleda neboder, pa reče: „Gle, ova se velika zgrada sastoji od malih cigala. Veliki se život također sastoji od malih, vjerno i odlučno ponavljanih dobrih djela!“ 

Životni promašaj započinje kad čovjek „velikim činom“ smatra ono što je u Božjim očima maleno i beznačajno, često i grešno. Veliki čin je onaj koji počinje s Bogom, razvija se u skladu s njegovom voljom i u njemu završava. 

U jednoj se crkvi može vidjeti zanimljiva slika. Papa u svečanom ruhu, a pod njim natpis: „Ja vas poučavam.“ Car s krunom na glavi i natpis: „Ja vladam nad vama.“ Seljak s plugom i natpis: „Ja vas hranim.“ U samom dnu slike primjećuje se đavao s natpisom: „Ja ću vas zarobiti ako ne izvršite svoje dužnosti!“ 

Veoma mudra i odlučna slika! Svejedno je koju ulogu igramo: jesmo li učenici, roditelji, umirovljenici… Važno je da savjesno, marljivo, vjerno ostvarujemo svoje dužnosti. Ako ih loše ispunjavamo, ako loše živimo, valja nam nadasve poslušati Ivana Krstitelja: Obratite se… Popravite se… Usavršujte se… Reče jedan propovjednik: Život nije loša stvar. Loša je stvar loše živjeti. Dobar se život sastoji od dobro provedenih dana. Da bi se to moglo dogoditi, trebamo upoznati cilj i zadaću života… odgovorni smo za život koji nam je Bog darovao… Potrebno je raditi i vršiti životne dužnosti. 

Poziv je to, braćo i sestre, upućen svakome od nas. Svi smo u tom pogledu potrebni obraćenja. Nitko nije još savršen. Pozvani smo, štoviše, Ivanovim pozivom izazvani, u ovom vremenu došašća zastati, promišljati, mijenjati se, truditi se puno više oko dobra i ljubavi. Ne smijemo se samo prepustiti da nas nosi rijeka svijeta, rijeka monotone svagdašnjice. Naše otvaranje Bogu, naša raspoloživost slušanja njegova glasa u ovim danima otkrit će nam koja djela činiti. Tako duhovno raspoloženi prepoznat ćemo dolazak kraljevstva Božjega. Za njega ćemo uložiti sve svoje snage, sav svoj život. I jednostavno osjetiti kako je Mesija već s nama. 

Uz dopuštenje uredništva, propovijed preč. Ivana Lenića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.