Dražen je počeo igrati košarku prateći starijeg brata Aleksandra na treninge. Profesionalnu karijeru je započeo kao petnaestogodišnjak. Tada ga je trener Šibenke ubacio u prvoligašku utakmicu.

Iako su se za – tada već punoljetnog – Dražena borili mnogi klubovi, on je potpisao za Cibonu. Svoj novi klub Dražen je dva puta doveo na tron Europe, a u dvije sezone bio je najbolji europski igrač. Nakon Cibone, Dražen odlazi u Real Madrid.

Amerikanci su čarobnjaka iz Hrvatske pozvali u NBA 1990. godine i Dražen je postao član Portlanda. Premda je prve sezone zbog politike kluba, više sjedio nego igrao, svoj je fenomenalan talent pokazao dvije godine poslije u New Jersey Netsima (Nju Đersi Netsima). Ne samo da je 1992. bio najbolji šuter tima nego je bio i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Iste godine Dražen je i hrvatsku reprezentaciju odveo do najsjajnijeg uspjeha, srebra na Olimpijadi u Barceloni.

“Amadeus, košarkaški Mozart”, kako su ga zvali, poginuo je 1993. godine u stravičnoj prometnoj nesreći u Njemačkoj. Svoju posljednju utakmicu odigrao je dan prije smrti u najdražem dresu – onom hrvatske reprezentacije.

Smrt nije donijela zaborav. 1995. godine ispred Olimpijskog muzeja u Lausanne je podignuta njegova statua čime je postao drugi sportaš kojem je dodijeljena ta čast. Petrović je također ušao i u košarkašku dvoranu slavnih. Posthumno, Draženovim je imenom nazvan košarkaški centar u Zagrebu i trg na kojem se taj centar nalazi.

Koliko Dražen još uvijek živi u našim sjećanjima govori i gesta Gorana Ivaniševića koji je svoju pobjedu u Vimbldonu posvetio upravo njemu – Draženu Petroviću.

Evo što je Michael Jordan, jedan od najvećih košarkaša svih vremena rekao o Draženu Petroviću:

„Bio je velik igrač, uživao sam igrati protiv Dražena jer se nije bojao te je bio samouvjeren i koncentriran. Naši dvoboji su bili maksimalni, do kraja, ali nažalost nisu dugo potrajali. Ostavio je dubok trag i pokazao drugim Europljanima da mogu uspjeti“.