„Svaka kap dobrote čini more ljubavi i nade“ geslo je i poslanje Katoličke udruge „Kap dobrote“ koja skoro četiri desetljeća skrbi o osamljenim i potrebitim građanima grada Zagreba, ali i šire.
Sve je krenulo iz centra
Udruga se „rodila“ u samom centru grada 60-ih godina prošlog stoljeća kada je jedan mladi isusovac u Župi Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj prepoznao da u vrevi velikoga grada brojni ostaju sami i zaboravljeni. Bio je to p. Antun Cvek, među ljudima poznatiji kao „Dobri duh Zagreba“. Tako je oko sebe je okupio skupinu ljudi koji su bili spremni izaći drugome u susret.
Početkom 90.-ih, kako je grupa rasla, oformila se i udruga „Kap dobrote“ koja je nastavila njegovo dobro djelo, ispričao je predsjednik udruge Marin Marić u programu Hrvatskog katoličkog radija.
p. Antun Cvek / Foto: Katolička udruga „Kap dobrote“
Danas udruga brine o oko 150 korisnika iz Zagreba i okolice. Riječ je usamljenim starijim ljudima, koji su ostali na „milost i nemilost“ svoje okoline. Do udruge dolaze uz pomoć susjeda, župljana ili župnika, objasnio je predsjednik udruge.
Uz pomoć socijalne radnice, članovi udruge procjenjuju u kakvim se okolnostima potencijalni korisnik nalazi te mu u skladu s njegovim potrebama pružaju pomoć.
„Živjeti vjeru na terenu“
Iako su paketi hrane i drva za ogrjev neizostavni dio pomoći, Marić ističe da im je kao katoličkoj udruzi ključno osigurati da korisnici „osjete da imaju nekoga“. Osim toga, na raspolaganju su im za sve druge oblike služenja: od nabavke potrepština, pratnje na zdravstvene preglede do savjetovanja o ostvarivanju prava koja su im zajamčena, a o kojima često ne znaju. „Kap dobrote“ čak pomaže i oko pokopa korisnika.
Marin Marić / Foto: Katolička udruga „Kap dobrote“
Jedna od korisnica posvjedočila je u programu HKR-a da joj je „Kap dobrote“ jedina pružila ruku kad je 2019. teško oboljela. „Dodijelili su mi volonterku koja me pratila na sve preglede i operacije.“
„Da njih nema, ja bih bila gladna“, istaknula je druga korisnica udruge.
Ova svjedočanstva samo su dio dobrog djela koje je p. Cvek zasijao ovdje na zemlji. Udruga je tako, na inicijativu hrvatske zajednice u Beogradu, počela djelovati i u Srbiji, podijelio je Marić te dodao da, zahvaljujući Božjoj providnosti, sve više udružuju snage s drugim humanitarnim i katoličkim udrugama.
Čovjeku je najpotrebniji čovjek! Najvažnije čovjek nosi u sebi. Ne može netko drugima dati ako ni sam nema, mora sam imati u sebi osjećaj ljubavi, dobrote prema potrebitima.
Cijeli razgovor poslušajte na digitalnoj platformi HKR+.