Smrt je rastanak duše i tijela.“

„Smrću ne prestajemo postojati, ali s njom završava naše zemaljsko hodočašće“, naglasio je, osvrnuši se na Katekizam Katoličke Crkve, duhovnik u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, vlč. Ivan Grbešić.

Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo.“ Rim 14, 8

Ponekad nije lako voditi se riječima svetoga Pavla i razmišljati u dubokoj teologiji, posebno kada izgubimo voljenu osobu, istaknuo je velečasni Grbešić te se prisjetio jedne djevojčice koja je ležala u sobi na dječjoj onkologiji.

Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili!

„Tog dana su došli baš teški nalazi da se njezin zemaljski život bliži kraju. Mama je bila, naravno, shrvana. Ja sam gledajući sve to u jednom trenutku rekao – što mislite da se malo pomolimo? I počeli smo moliti Anđele čuvaru mili.

U jednom trenutku mama se raspala od boli, tako je plakala, a kaže njoj djevojčica –

Mama, nemoj plakati, vidiš gdje ti ja idem – da se ondje s tobom mogu vječno klanjat dragom Bogu.“

„To dijete nije studiralo teologiju, bilo je malo, ali taj instinkt vjere bio je tako snažan u njoj da smrću ne završava naše postojanje jer kako kaže ona molitva u obredu sprovoda – tvojim se vjernima život mijenja, a ne oduzima“, posvjedočio je velečasni.

Anđeo / Foto: Pixabay

Faze tugovanja

„Najčešće se spominje tih nekih pet faza tugovanja – faza poricanja, faza ljutnje, faza pregovaranja ili cjenkanja, faza depresiranja te faza prihvaćanja, navela je socijalna radnica i edukantica završne godine realitetne terapije, Matea Ružić

„Naravno, ne proživljavajmo ih svi jednako“, navodi Ružić, „svaka osoba je individua za sebe i netko proživi možda dio, netko se provuče kroz svih pet faza i ne mora nužno značiti kad jedna faza završi da se ona ne može negdje ponovno vratiti.“

Period tugovanja

Ružić objašnjava da ne postoji jedan jedinstveni i ispravan način tugovanja ili pak neki naputak za sve koji se nalaze u fazama tugovanja te se ne treba ugledati na jedan primjer i svoje stanje uspoređivati s njim smatrajući da je samo on ispravan.

Važno je pustiti osobu koja je u tom procesu da odtuguje, ne požurivati ju i ne stavljati neka očekivanja pred nju da je sad to nešto što treba proći u određenom periodu.“

Literatura navodi, kako objašnjava Ružić, da postoji određeni vremenski period kada se smatra da je proživljavanje faze tugovanja normalno, a iza tog se perioda promatra osoba da se vidi je li potrebno potražiti stručnu pomoć. Taj period je ograničen na otprilike godinu dana.

Tuga je emocija koja nije nužno loša, ona je tu da nam pomogne da prebrodimo to iskustvo smrti voljene i bliske osobe.“

Ružić navodi kako se trebamo maknuti od očekivanja, što vlastitih, što tuđih te prigrliti sve faze tugovanja u kojima se nalazimo.

„Ne bježati od tuge nego je nekako u tom samom procesu prigrliti“, objasnila je edukantica realitetne terapije.

Vjera je nešto što nas vodi ka cilju, ali ne smijemo zaboraviti da smo i ljudi.“

Velečasni Grbešić objasnio je kako jedan vjernik ipak smije biti tužan i oplakivati svoje voljene jer tuga i vjera nisu u suprotnosti.

To što mi vjerujemo ne znači da nas odlazak te drage osobe ne boli, navodi Grbešić.

Cijelu emisiju „Budimo mladi“ možete poslušati na plaformi HKR+.