Dok uoči Dušnog dana palimo svijeće i uređujemo grobove svojih najmilijih, rijetko razmišljamo o tome tko je zapravo „vlasnik“ grobnog mjesta, tko u njega ima pravo biti pokopan i što se s grobom događa kada umre osoba na koju je bio upisan. Važno je znati da je od svibnja prošle godine na snazi novi Zakon o grobljima, koji je zamijenio dotadašnji zakon i donio neke promjene upravo u području ustupanja grobnih mjesta.

Ako krenemo od početka, prvo je važno naglasiti da grob nije u našem vlasništvu u klasičnom smislu riječi. Upravitelj groblja grobno mjesto daje na korištenje na neodređeno vrijeme, uz naknadu i o tome donosi rješenje. Osoba kojoj je grob dodijeljen naziva se korisnik grobnog
mjesta i upisuje se u grobni očevidnik.

Tko ima pravo biti pokopan u grob?

Pravo ukopa ima korisnik grobnog mjesta i članovi njegove obitelji, osim ako korisnik ne odredi drugačije. Korisnik može pravo ukopa dati i drugim osobama, primjerice prijatelju ili daljem rođaku, ali to mora učiniti u pisanom obliku i dostaviti upravitelju groblja. To pravo može i
povući, sve do trenutka smrti osobe kojoj ga je dao. Osoba koja je dobila pravo ukopa ne može ga dalje prenositi na druge. Ako grob ima više korisnika, za pravo ukopa i za uređivanje groba potrebna je suglasnost svih.

Što se događa kada korisnik grobnog mjesta umre?

Pravo korištenja grobnog mjesta predmet je nasljeđivanja. To znači da se grob nasljeđuje u ostavinskom postupku, kao i ostala imovina. Novost je da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju upravitelju groblja po službenoj dužnosti dostavlja sud, odnosno javni bilježnik, pa nasljednici više ne moraju sami brinuti o tome da se promjena upiše.

Što se događa do završetka ostavinskog postupka?

Što ponekad može biti i dug period. Dok se nasljednici ne upišu kao novi korisnici, u grob se mogu pokopati osobe kojima je pokojni korisnik
dao pravo ukopa te osobe koje su u trenutku njegove smrti bile članovi njegove obitelji, osim onih koje je korisnik za života isključio.

Primjerice, majka je bila upisana kao korisnica obiteljske grobnice, a iza nje ostaje troje djece. Grobnica se nasljeđuje zajedno s ostalom ostavinom, pa ako sva djeca prihvate nasljedstvo, postat će sukorisnici grobnice. Ako se netko od njih odrekne nasljedstva, odriče se i prava korištenja groba, jer se nasljedstva nije moguće odreći samo djelomično. Ako nasljednici tijekom ostavinskog postupka uđu u spor, ostavinski
postupak se neće brzo dovršiti, a pravo ukopa do upisa u očevidnik pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju imat će osobe kojima je pokojni dao pravo ukopa te članovi obitelji pokojnika.

Ako korisnik za života želi grob prepustiti nekome drugome, primjerice rođaku, to može učiniti ugovorom o ustupu prava korištenja grobnog mjesta. Prema novom zakonu takav ugovor mora biti u pisanom obliku i ovjeren kod javnog bilježnika, koji ga zatim dostavlja upravitelju groblja radi upisa novog korisnika.

Postoji i nešto o čemu se rjeđe razmišlja, a to je grobna naknada.

Grobnu naknadu dužan je snositi korisnik grobnog mjesta. Ako se naknada ne plaća, posljedice mogu biti ozbiljne. Ako dug prijeđe iznos od deset godišnjih grobnih naknada i ne bude plaćen u roku od 30 dana od upozorenja, korisnik gubi pravo korištenja grobnog mjesta, a grob se može dodijeliti drugome. Nasljednici ga mogu ponovno dobiti, ali samo ako grob već nije dodijeljen drugoj osobi i ako podmire sav dug sa zateznim kamatama.

Zato je dobro, dok ovih dana obilazimo grobove svojih pokojnih, provjeriti na koga je grob upisan, je li grobna naknada plaćena i jesu li nakon smrti korisnika nasljednici upisani u grobni očevidnik. Na taj način čuvamo i mir u obitelji i mjesto vječnog počinka svojih najmilijih.