Ostavitelj je iza sebe ostavio kuću, stan, automobil, novac ili neku drugu imovinu, ali ostavio je i brojne dugove koje ne želite naslijediti. Pitate se možete li se jednostavno odreći nasljedstva? Možete, ali zakon propisuje kako, na koji način i kada.

Prema Zakonu o nasljeđivanju, nasljedno pravo stječe se u trenutku smrti ostavitelja. Drugim riječima, smrću osobe otvara se nasljedstvo i na nasljednike prelazi ostavina. Međutim na nasljedniku je izbor i nasljednik svoje nasljedno pravo može prihvatiti ili ga se može odreći. No, ne možemo jednostavno reći da se odričemo tog prava ili izabrati ono što nam odgovara, a ono što nam ne odgovara toga se odreći.

Zakon propisuje kada i kako nasljednik daje nasljedničku izjavu, pa i kako se nasljednik može odreći nasljedstva. Nasljednička izjava mora biti javno ovjerovljena izjava ili izjava dana osobno
na zapisnik pred javnim bilježnikom ili sudom i ne smije biti djelomična niti pod uvjetom. Što ako prihvatimo nasljedstvo, a postoje i dugovi? Ako nasljednik prihvati nasljedstvo, a postoje dugovi, zakon propisuje da nasljednik za ostaviteljeve dugove odgovara do visine vrijednosti naslijeđene imovine. To znači da nasljednik ne bi trebao odgovarati za ostaviteljeve dugove iznad vrijednosti onoga što je naslijedio.

Međutim, postoji i druga mogućnost, a to je odricanje od nasljedstva.

Ako se nasljednik valjano odrekne nasljedstva, smatra se kao da nikada nije bio nasljednik i tada prema zakonu ne odgovara za ostaviteljeve dugove. Posebno treba imati na umu da odricanje od nasljedstva može imati posljedice i za potomke. Ako se nasljednik odrekne nasljedstva, treba paziti na to odriče li se samo u svoje ime ili i u ime svojih potomaka. Zakon predviđa da odricanje vrijedi i za potomke onoga koji se odrekao, ako nasljednik izričito ne izjavi da se odriče samo u svoje ime.

Primjerice, otac umre, nema oporuke, a iza njega ostanu supruga i dvoje djece. Prema Zakonu o nasljeđivanju, supruga i djeca su zakonski nasljednici u jednakim dijelovima, pa svakome
pripada jedna trećina ostavine. Međutim, zamislimo da se jedno dijete odrekne nasljedstva samo u svoje ime. U tom slučaju smatra se kao da je umrlo prije ostavitelja, pa na njegovo mjesto mogu doći njegovi potomci, ako ih ima. Ako se, međutim, odrekne i u ime svojih potomaka, oni neće doći na njegovo mjesto.

Drugačija je situacija kada supruga i oboje djece prihvate nasljedstvo, ali djeca svoj nasljedni dio izjavom ustupe majci. To više nije odricanje od nasljedstva.

Djeca su najprije prihvatila nasljedstvo, a potom svoj nasljedni dio ustupila drugom sunasljedniku majci. Takav ustup ne znači da djeca prestaju biti nasljednici niti da se oslobađaju odgovornosti za ostaviteljeve dugove. Kao nasljednici i dalje odgovaraju za ostaviteljeve dugove, do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, neovisno o tome što su taj dio ustupili majci. Zato je u ostavinskom postupku vrlo važno paziti na sadržaj izjave koju nasljednik daje. Nije isto prihvatiti nasljedstvo, odreći ga se ili svoj nasljedni dio ustupiti drugom sunasljedniku. Svaka od tih izjava proizvodi različite pravne posljedice.