Ljudi često izražavaju nezadovoljstvo stanjem u državi, upozoravaju na sveprisutniju korupciju te propuste sustava i institucija, a odgovornost za takvo stanje najčešće pripisuju političarima. No, jesu li za stanje u domovini odgovorni samo oni koji je vode ili zaboravljamo da i sami imamo odgovornost djelovati za opće dobro?
„Uvijek je kriv netko drugi. Ja sam svet, a drugi su grešni!“
Mi kao pojedinci odgovorni smo za djelovanje te sve kreće od toga koliko sam ja kao pojedinac pravedan, smatra ekonomist Gabrijel Lukić, predsjednik Udruge Mladi za domovinu.
Mogu li ja kao student otići na svoj fakultet i pitati se koliko sam truda, vremena i rada istinski uložio kako bih dobio bolju ocjenu i jesam li prepisivao – tu počinje sve.
I kada se makne taj osobni element, onda nam je lakše okrivljivati nekog drugog, a taj netko drugi je u pravilu neka institucija. Tu onda dolazi jedna razina hipnoze koja se nama mladima u Mladi za domovinu ne sviđa, a to je negativni pogled na državu.“
Lukić smatra da imamo priliku uređivati institucije kojima nismo zadovoljni te da moramo ulagati u njih tako što izdajemo račune ili plaćamo porez. To ne treba rezultirati negativnim stajalištem prema tome, u smislu da ne želimo davati državi, nego da time želimo poboljšati vlastitu državu.

Novac / Foto: Canva
Petar Šarić, predsjednik Svjetskog saveza mladih Hrvatska, sociolog i doktorand na Sveučilištu u Ljubljani, smatra da mladi ne preuzimaju dovoljno odgovornosti za vlastiti život, nego je pripisuju velikoj očinskoj figuri koja je formirana u obliku države, iako se ne mora nužno raditi o državi.
To je jedan tip misli koji je sam po sebi toksičan i destruktivan za pojedince i da je pojedinac puno zdraviji i puno efikasniji ako preuzima odgovornost za svoj život.
Ipak, pojedinac može zaista biti unesrećen, država doista može biti korumpirana, obitelj mu možda nije pružila dovoljno podrške, a zajednica u kojoj se formirao može ga razočarati. No, ako takve okolnosti koristi kao opravdanje za nesretan život, umjesto da se suoči s problemima, onda živi život na nezdrav način koji nije produktivan ni za njega ni za društvo u kojem živi, tvrdi Šarić.
Kada je pak riječ o visoko ideološkim temama, Lukić smatra da su mladi prilično aktivni, ali da je to vrlo površno.
Ideološke teme su vrlo važne i tu se moramo jasno pozicionirat kao mladi ljudi“, navodi Lukić.
Žao mu je što se većina mladih usredotočuje isključivo na takve teme. Smatra da bi se društvo obogatilo kada bi svaka mlada osoba bila sposobna promatrati društvo kao cjelinu, upravo kroz institucije, svjesna da u njih treba ulagati i obogaćivati ih.

Udruga Mladi za Domovinu / Foto: Studio Regnare
Odlazak na izbore
Svaki građanin u teoriji, objašnjava Šarić, dužan je izvršavati svoje građanske obaveze koje uključuju i odlazak na glasovanje. Problem nastaje kada osoba sav svoj interes i emocije za dobrobit društva svede na demokraciju.
U tom se slučaju, ističe, dogodi da se pojedinac razočara kandidatom te doživi svojevrsnu katarzu.
Nije dovoljno samo ispuniti svoju obvezu, ostati tih i miran na individualnoj razini te sve prepustiti slučaju. Potrebno je zapitati se što radim i kako djelujem u svojoj zajednici, jesam li dobar čovjek i vršim li to apostolsko djelovanje…
Na taj se način očituje naše političko djelovanje.“
„Problem nastaje kada se razočaramo u tu demokratsku razinu te zbog toga zanemarujemo sve ostale, kao da uopće nisu važne.“
Ne sudimo prerano
Riječ je o fenomenu osuđivanja i optuživanja osoba za nešto loše na temelju isječka od nekoliko sekundi, koji je možda izvučen iz konteksta ili ne pruža čvrste dokaze za takve tvrdnje.
Šarić smatra da je to veliki problem jer kad se dogodi da se jedna velika skupina ljudi ujedini u mržnji, može se dogoditi da određene institucije budu žrtva tog fenomena.
Cijelu emisiju „Budimo mladi“ na temu angažiranosti mladih u politici možete poslušati na HKR+ platformi.