„Nitko ne voli riječ granice, ali svi vole osjećaj sigurnosti“, istaknula je Katarina Talian, edukacijski rehabilitator i majka četvero djece u novoj emisiji HKR-a posvećenoj odgoju i roditeljstvu „Obiteljski kompas“.

Granice u odgoju usporedila je s prometnim znakovima na putu. Tu su da nas i druge zaštite i usmjere, iako se čine da su su u pitanju „ograničenja“.

„Granice stvaraju osjećaj sigurnosti, ne oduzimaju slobodu. Iako se to tako ne čini, djeca ne ispituju naše granice da nas izlude nego provjeravaju hoćemo li ostati uz njih kad izgube kontrolu“, objasnila je Talin.

Djeci ne trebaju savršeni roditelji…

– trebaju im dovoljno dobri roditelji.

Trebaju im roditelji koji će priznati kad pretjeruju i kad kada povise glas. Trebaju im roditelji koji se ne boje griješiti i ispričati se vlastitoj djeci. Na taj način ne gube autoritet nego grade odnos, istaknula je.

Ja znam reći svojoj djeci: „Oprosti, mama je danas jako pogriješila.“

Važno je osvijestiti da je obitelj „svijet u malom“, mjesto gdje se dijete, u sigurnom okruženju, uči nositi sa strahom, bijesom i neuspjehom. Na roditeljima je snositi tu odgovornost i suočiti ih sa stvarnošću na vrijeme, kako bi kasnije mogli samostalno živjeti u svijetu.

U tom suočavanju sa svijetom, edukacijska rehabilitatorica savjetuje da ne vjerujemo obiteljima na društvenim mrežama, osobito onima koji uvijek jedu zdrave obroke, nikad se ne svađaju i sve stižu jer taj prikaz nije odraz stvarnog života.

Po starinski ili po novom?

Kao što tradicionalan odgoj nije bio u svemu loš, tako ni moderan nije u svemu dobar.

Najbolje bi bilo kombinirati, tako što ćemo uzeti ono dobro iz oba pristupa odgoju. Tako iz tradicionalnog valja zadržati roditeljsku odgovornost i dosljednost te radne navike dok iz modernog treba uvažiti otvorenost za razgovor o emocijama bez posramljivanja, zaključila je.