HBK nema ovlasti nad tim predmetom

Crkveni pravnik i zamjenik generalnog tajnika HBK Ilija Dogan objasnio je da bez uvida u detaljnu dokumentaciju ne može govoriti o pojedinačnim slučajevima. Osvrnuo se, međutim, na aktualni slučaj svećenika Požeške biskupije koji je obavljao službu u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji te pojasnio što je HBK u tom slučaju učinila.

„Mogu potvrditi da ga je HBK, nakon što je njegov dijecezanski biskup povukao svoju suglasnost za njegovo djelovanje u tijelima i uredima HBK, odmah razriješila i time je zapravo HBK učinila ono što je u njezinoj nadležnosti budući da je za cijeli postupak nadležan dijecezanski biskup. I dikasterij je komunicirao izravno s dijecezanskim biskupom, ne sa HBK.“

Dodao je da HBK nema mogućnosti i ovlasti nad tim predmetom. „Ono što možemo reći je da je postupljeno prije svih medijskih istupa, dakle osoba je razriješena prije toga.“

Važno je potražiti stručnu pomoć

Voditeljica Centra za dobrobit ranjivih osoba HKS-a Anita Dučkić Sertić govorila je iz perspektive terapeutkinje o važnosti stručne pomoći osobama koje su doživjele zlostavljanje.

„Jako je važno potražiti stručnu pomoć, ne samo da bih izašla iz te kulture šutnje, nego kako se nositi na adekvatan način sa svim onim što mi se dogodilo. A onda definitivno u radu sa stručnjakom ja počnem razvijati izvjesnu otpornost da se mogu nositi s onim što slijedi, ali znam da ne štitim tada samo sebe kad izađem s istinom jer nije stvar da ću tražiti nekakvu financijsku naknadu.“

Govoreći o razlozima zbog kojih je važno progovoriti, naglasila je potrebu da iskustvo osobe bude saslušano, shvaćeno i poštovano, kao i mogućnost da njezino svjedočanstvo bude podrška drugima koji prolaze kroz slično iskustvo. Dodala je da progovaranje ne znači iznošenje vlastitog iskustva na sva zvona, ali je važno „da pobijedim tu kulturu šutnje u sebi i ono što mene grize iznutra – da mogu izaći.“

„I znam da postoji i socijalna mreža koja će mi dati podršku, da mogu računati na njih. I to osnaživanje iznutra: da nisam kriva, da se ne moram bojati i da je dobro da izađem van jer ću pomoći i institucijama da odrade na najbolji mogući način ono što je potrebno.“

Redovita i otvorena komunikacija može spriječiti kriznu komunikaciju

Izvanredni profesor sa Sveučilišnog odjela za komunikologiju HKS-a Anto Mikić govorio je o kriznoj komunikaciji i načinu na koji bi institucije trebale komunicirati o prijavama zlostavljanja. Istaknuo je kako krizna komunikacija dolazi tek nakon što je izostala neka ranija faza komunikacije. Krizno se može komunicirati i mogu se ublažavati posljedice – barem donekle.

„Međutim, po meni bi bilo puno uputnije i puno prihvatljivije da institucija sama izlazi ne s konkretnim slučajem, ne s konkretnom prijavom, ali primjerice periodično s nekim statističkim podacima: u proteklih godinu dana na području HBK zaprimljeno je sedam prijava, od toga su dvije odbačene, tri su u predistrazi, dvije su u fazi sudskog procesa…“

Kad bi crkvena i šira javnost vidjela da Crkva postupa po prijavama, da nijednu ne stavlja u ladicu i ne ignorira postojanje tog problema, ističe Mikić, onda bi vjerojatno i uključivanje medija bilo puno blaže i puno jednostavnije podnijeti.

„Ne bi bila toliko potrebna krizna komunikacija koliko bi bila zapravo prevenirana jednom redovitom, zdravom i otvorenom komunikacijom bez ugrožavanja konkretnih sudionika u tim procesima, bez zalaženja u konkretne slučajeve. Dakle, u interesu istine i pravde i svega onoga što je u Crkvi vrlo ozbiljno u njenom nauku istaknuto.“

Cijelu emisiju Argumenti „Zlostavljanje u Crkvi: Zaštita žrtava i odgovornost institucija“ možete pogledati na YouTube kanalu Hrvatske katoličke mreže.