Prvi veliki dokument pape Lava XIV., socijalna enciklika „Magnifica humanitas. Veličanstveno čovještvo“, koji nosi nadnevak 15. svibnja 2026., izazvao je veliko zanimanje ne samo u Crkvi i među katolicima nego i općenito u svijetu među ljudima dobre volje.

Suvremena tematika koju obrađuje, to jest „očuvanje ljudske osobe u doba umjetne inteligencije“, kao i crkveno – teološki rječnik i stil pisanja koji mogu razumjeti svi ljudi dobre volje, daju naslutiti da će se o ovom  crkvenom dokumentu pape Lava XIV. još dugo raspravljati i da će njegov sadržaj na osobit način obilježiti pontifikat pape Lava i tako biti programatski crkveni dokument u njegovu pontifikatu.

Nakon što se, vjerujem uskoro, objavi službeni prijevod socijalne enciklike na hrvatski jezik, vjernici katolici ali i svi drugi hrvatski građani moći će se uvjeriti u bogatstvo poruka i poticaja za vrijeme u kojem živimo, a u kojem čovječanstvo klizi u sve veću krizu i opasnosti sukoba kojima se ne vidi kraj.

U takvoj situaciji glas rimskoga pape postaje ne samo glas „vapijućeg u pustinji“ nego „glas crkvenog i moralnog autoriteta“ koji poziva na činiti, poduzeti, ne dopustiti da nam se u budućnosti ovo ili ono pogubno dogodi.

Ova papina enciklika će nadam se i kod nas u Hrvatskoj pobuditi zanimanje i rasprave kako u crkvenoj tako i u društvenoj javnosti. Ovdje je moguće tek kratko ukazati na sam raspored i naslove pojedinih poglavlja.

Uz Uvod enciklika ima pet poglavlja i zaključak, ukupno 245 brojeva. U Uvodu se objašnjava zašto Crkva na temelju svojega socijalnog učenja legitimno raspravlja o zbivanjima u društvu i osobito o novim pitanjima našega vremena kao što su digitalizacija, umjetna inteligencija i robotika, koje na određen način transformiraju svijet u kojem živimo.

U prvom poglavlju Dinamična misao vjerna evanđelju prikazuje se, kako i zbog čega je Crkva od kraja 19. stoljeća razvijala svoj socijalni nauk preko kojega je i danas legitimni sugovornik u brojnim pitanjima društvenoga života vodeći uvijek računa o autonomiji zemaljskih stvarnosti i temeljnom razlikovanju između crkvene i političke zajednice.

Socijalni nauk Crkve je ta dinamična misao vjerna evanđelju koju Katolička Crkva nudi kao instrument zajedničkog razlučivanja.

Važno je naglasiti da papa Lav XIV. u ovoj socijalnoj enciklici kao ni jedan papa do sada tumači sam nastanak i razvoj socijalnog nauka Crkve ukazujući na mogućnosti njegove primjene u odnosu na život Crkve i kršćana u svijetu. To na jasan način čini u prvom i drugom poglavlju, no socijalni nauk Crkve je „misao vodilja“ cijele enciklike „Magnifica humanitas. Veličanstveno čovještvo“.

Drugo poglavlje Temelji i načela socijalnog nauka Crkve donosi pregled i obrazlaže načela socijalnog nauka Crkve, kršenje kojih vodi ugrožavanju ljudske osobe. Riječ je o načelima dostojanstva ljudske osobe, ljudskim pravima, općem dobru, solidarnosti, supsidijarnosti, povlaštenoj brizi za siromašne…

Život prema tim načelima trebao bi usmjeravati osobne i društvene živote vjernika.

Na temelju načela socijalnog nauka Crkve, u trećem poglavlju Tehnologija i dominacija. Veličina ljudske osobe suočena sa obećanjima umjetne inteligencije, Papa obrazlaže izazove, probleme te donosi kritički osvrt na dosadašnji razvoj umjetne inteligencije. Važno je u ovom kontekstu naglasiti dvije stvari.

Prva, papa Lav XIV. je diplomirao matematiku prije nego što je krenuo putem teološke izobrazbe i, drugo, kao Amerikanac papa Lav XIV. poznaje sve ono što se pod vidom razvoja tehnologije i osobito umjetne inteligencije događa u Americi. U tom kontekstu, kao dobar poznavatelj trenutačne situacije Papa ukazuje na pozitivne strane razvoja tehnologije, ali poziva na raspravu o nepoznanicama i negativnostima koje već sada ozbiljno ugrožavaju dostojanstvo ljudske osobe.

U četvrtom poglavlju Očuvati ljudskost u vrijeme preobrazbe. Istina, rad, sloboda Papa ukazuje na urgentnost zaštite ljudskog dostojanstva i to osobito na temelju načela socijalnog nauka Crkve: načela istine kao općega dobra, načela dostojanstva ljudskoga rada i načela osobne slobode.

U petom poglavlju Kultura moći i civilizacija ljubavi papa ukazuje na problem širenja moći koja se temelji na onom „vanjskom“ profitu, novcu, vojnoj premoći… i  u kojoj se „gotovo normalizira“ rat i ratno stanje u svijetu.

U takvoj situaciji Lav XIV. poziva kršćane na drukčiji pristup, pristup odgovornosti koji vodi izgradnji civilizacije ljubavi.

Predlaže pet puteva koji vode prema svakodnevnoj i javnoj odgovornosti:

potreba za razoružanjem riječi;
izgradnja mira kroz pravednost;
usvajanje perspektive žrtava zauzimanjem stava – ne može se u odnosu na žrtve biti ravnodušan;
njegovanje zdravog realizma i oživljavanje dijaloga i multilateralizma.

U Zaključku Papa poziva na zahtjevan program kršćanskog života, kako bismo kao kršćani mogli doprinositi pozitivnome u vremenu epohalnih promjena. Na kraju rimski biskup povjerava majci Kristovoj našu želju da i u doba umjetne inteligencije snagom Duha Svetoga raste civilizacija ljubavi u našim životima.

A Marija, žena iz pjesme Magnificat (Veliča) „neka vodi naše korake u vremenu promjena i očuva u svakome od nas pravu vjeru u evanđelje, kako bismo mogli svjedočiti ljepotu čovještva u kojem Bog prebiva“ (Magnifica humanitas, br. 245), zaključuje papa Lav XIV.

Foto: Stjepan Baloban

Mons. prof. dr. Stjepan Baloban, pročelnik Centra HBK za promicanje socijalnog nauka Crkve i umirovljeni profesor socijalnog nauka Crkve i moralne teologije na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu.