Ako hoćeš, možeš me očistiti. (Mt 8, 2)

Liturgija dana (26. lipnja):

Prvo čitanje:
2Kr 25,1-12
Judejski su narod odveli s njegove rodne grude (25, 21).

Devete godine Sidkijina kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom. Grad osta opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja. Devetoga dana četvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da puk nije imao ni kruha, neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoše noću kroz vrata između dva zida nad Kraljevim vrtom — Kaldejci bijahu opkolili grad — i krenuše putem prema Arabi. Kaldejske čete nagnuše u potjeru za kraljem i sustigoše ga na Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbježala. Kaldejci uhvatiše kralja i odvedoše ga u Riplu pred kralja babilonskog, koji mu izreče presudu. Sidkijine sinove pokla pred njegovim očima, Sidkiji iskopa oči, okova ga verigama i odvede u Babilon.
Sedmoga dana petoga mjeseca — devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog, uđe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže i časnik babilonskog kralja. On zapali Dom Gospodnji, kraljevski dvor i sve kuće u Jeruzalemu. Kaldejske čete, pod zapovjednikom kraljevske tjelesne straže, razoriše zidine koje su okruživale Jeruzalem.
Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže, odvede u prognanstvo ostatak naroda koji bijaše ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu. Neke od malih ljudi ostavi zapovjednik u zemlji kao vinogradare i ratare.

Psalam:
137,1-6
Nek mi se jezik za nepce prilijepi, ako spomen tvoj smetnem ja ikada.

Na obali rijeka babilonskih
sjeđasmo i plakasmo
spominjući se Siona;
o vrbe naokolo
harfe svoje bijasmo povješali.

I tada porobljivači naši
zaiskaše od nas da pjevamo,
mučitelji naši — da se veselimo:
»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«

Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo
u zemlji tuđinskoj?
Nek se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

Nek mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem
vrh svake radosti svoje!

Evanđelje:
Mt 8,1-4

Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet. I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.« Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: »Hoću, očisti se!« I odmah se očisti od gube. Kaže mu Isus: »Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Luka Žeželj:

Danas evanđelje pred nas stavlja jedno Isusovo čudo. Ozdravljenje gubavca. I cijeli događaj stao je u četiri retka, četiri rečenice. Kao da se dogodilo usput, kao da ništa značajno i nije bilo, a zapravo iz korijena se promijenio život jedne osobe. Jedna osoba dobila je oslobođenje, ne samo od svoje bolesti nego i od društvene stigme, od odbacivanja koje je došlo s tom bolešću. I to ne samo izolacija koja bi imala za cilj sprječavanje širenja zaraze, nego i osuda čovjeka jer se smatralo da je takva bolest kazna za veliki grijeh. I takvu jednu promjenu, takvo jedno čudo evanđelje opisuje u četiri rečenice.

Gubavac pristupa na zanimljiv način. U njegovim riječima možemo vidjeti veliku vjeru. „Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.“ Ništa ne nameće Isusu, nije napadan, ne baca se očajno pred njega. U njegovom srcu nema sumnje u to da Isus uistinu može učiniti ono što od njega traži. Gubavac samo traži Isusovu dobru volju, traži od njega trenutak smilovanja za bolesnika. Ne traži veliku scenu ili čudo koje bi njega proslavilo i stavilo u prvi plan. Jednostavno pita je li konačno na mene došao red da me Bog podigne iz moje boli?

I Isus ga uslišava i upozorava ga da nikome ne kazuje što je bilo, nego samo neka prinese žrtvu kako propisa Mojsije, za svjedočanstvo svemu narodu. Što Isus traži od njega? Traži da bude pravi svjedok obraćenja. Ne da ide uokolo i da priča o čudesnom događaju koji ga je zadesio. Ne traži od njega da na sva zvona priča o svojem životu i kako je Isus na njega utjecao i spasio ga. Isus traži da jednostavno učini ono što propisuje Mojsijev zakon. Traži od njega da živi redovitost, da u svakodnevnom životu pokazuje koji su to plodovi obraćenja. Mi često mislimo da moramo o svojim susretima s Bogom pričati na sav glas, pa to nekad postaje više hvala samoga sebe nego Boga. Neki su darovi dani samo za nas, da ih u sebi prebiremo i tražimo njihovo značenje za svoj život. I ako te darove ispravno iskoristimo cijeli će naš život postati svjedočanstvo susreta s Bogom. Nećemo morati trošiti riječi da opišemo taj susret, nego ćemo biti sposobni svjedočiti ga svojim životom.