Ono što je započelo kao spontana odluka trojice prijatelja preraslo je u snažno svjedočanstvo ekumenizma koji se ne očituje prvenstveno u velikim riječima, nego u molitvi, poštovanju i zajedničkom hodu prema Bogu.

Ideja o hodočašću rodila se večer prije polaska. U razgovoru među prijateljima sazrela je odluka da blagdan svetoga Vasilija Ostroškoga, 12. svibnja, obilježe molitvom, žrtvom i zajedničkim hodom dugim oko stotinu kilometara.

Vasilije Ostrogoški je vrlo štovan među pravoslavnim vjernicima. Djelovao je u rodnoj Hercegovini, Rusiji i Crnoj Gori. Preminuo je 1671. u pećini u Ostrogu gdje je kao isposnik proživio svoje posljednje godine.

Hodočasnici su se prije polaska pomolili u pravoslavnom hramu svetog Jovana Vladimira u Baru.

Marko, katolik iz Šušanja, zatražio je i blagoslov svoga župnika Dejana Turze, koji je s radošću podržao njegovu nakanu.

Na put su krenuli u ponedjeljak ujutro. Ruta ih je vodila preko Manastira Ribnjak, Sutormana, Virpazara, Zete i Podgorice, gdje su prenoćili. Unatoč kiši, umoru i fizičkim naporima, ustrajali su u svojoj odluci te su na stigli u Ostrog, gdje su dan proveli u molitvi i zahvalnosti.

Mnogi u Baru ovaj su pothvat doživjeli kao lijep primjer mladenačke odlučnosti, iskrenog prijateljstva i međusobnog poštovanja. U gradu u kojem se stoljećima susreću i prožimaju različite kršćanske tradicije, ovakve geste imaju posebno značenje.

manastir Ostrog / Foto: Depositphotos

Katolička Crkva u dekretu Drugoga vatikanskog sabora „Unitatis redintegratio“ uči da istočne Crkve posjeduju valjane sakramente, apostolsko nasljeđe i bogatu duhovnu tradiciju te su s Katoličkom Crkvom povezane vrlo tijesnim vezama.

Posebnu simboliku ovom događaju daje činjenica da Katolička Crkva 12. svibnja slavi svetoga Leopolda Bogdana Mandića.

Hrvatski svetac rođen u Herceg-Novom svoj je život posvetio molitvi za jedinstvo kršćana.

Dan prije polaska Markov brat Anto Glavanović i Luka Pečović uredili su okoliš grobljanske crkve svete Petke u Šušanju te pokosili put prema Veljoj Mogili. Na blagdan Spasova katolički će vjernici, prema drevnom običaju, hodočaste na to mjesto noseći kamenje koje ondje ostavljaju kao znak molitve, zavjeta i osobnih nakana.

Don Dejan ističe da su ga ovakvi primjeri duboko dirnuli:

Iako nisu tražili nikakvo priznanje, smatrao sam da ovakve primjere vrijedi istaknuti jer pokazuju koliko dobra tiho raste među nama. To su jednostavna djela koja ohrabruju i podsjećaju nas da Bog i danas djeluje kroz ljude koji vjeru žive iskreno, ponizno i bez velike buke.

Dodao je da upravo u takvim gestama vidi autentičan duh ekumenizma.

„Bar je grad u kojem se ljudi već dugo ne prepoznaju prvenstveno po razlikama, nego po dobroti i ljudskosti.

Gotovo da nema obitelji koja na neki način ne osjeća bol zbog podijeljenosti kršćana.

Ta podijeljenost ostaje rana na Kristovu tijelu i sablazan za svijet. Zato su ovakvi susreti, zajednička molitva i uzajamno poštovanje mali, ali stvarni koraci prema jedinstvu za koje je Krist molio“, poručuje don Dejan.

U vremenu kada se često više govori o podjelama nego o onome što ljude povezuje, ovo hodočašće podsjeća da ekumenizam ne počinje velikim deklaracijama, nego obraćenim srcem, iskrenom molitvom i spremnošću da u drugome prepoznamo brata u Kristu.

Upravo u takvim tihim i nenametljivim gestama već sada se nazire ono jedinstvo koje je Krist ostavio svojoj Crkvi kao molitvu, zadatak i obećanje.