Sv. Vincenca zaštitnica je Blata.

Njezino je tijelo preseljeno brodom korčulanskoga biskupa Gašpara Bebana na Korčulu g. 1792. To je ostvareno zauzimanjem zadnjega korčulanskoga biskupa Josipa Koserića (+1802.), svećenika Ivana Pinellija iz Hrvatskoga zavoda sv. Jeronima u Rimu i dozvolom pape Pia VI. (1717. – 1799.).

Prvotno se tijelo mučenice nalazilo u katakombama u ulici Portuese, a u 7. st. je preneseno u grobnicu ispred crkve sv. Praksate (u blizini bazilike Svete Marije Velike) u Rimu.

Zauzimanjem zagrebačkoga kanonika don Frane Lučića lijes s tijelom svetice prenesen je u Prigradicu 7. travnja 1795., a u procesiji do Blata sljedećega dana, piše Glas Koncila.

Drveni lijes s pet pečata dopremljen je iz Rima s tijelom sv. Vincence koja je bila odjevena u zlatom i srebrom izvezene haljine.

Klasicistička kapela sv. Vincence je građena od 1795. do 1814. godine na mjestu nekadašnjega oltara sv. Antuna Padovanskoga. Izgradio ju je majstor Pavao Bertopelle s Hvara.

Kod završetka radova na njezinoj kapeli obnovljen je vosak kojim je tijelo bilo zaštićeno, a ona je prebačena u novi mramorni sarkofag, u kojem se i danas nalazi u kapeli na mramornom oltaru s dva alabastrena anđela.

Na vrhu sarkofaga postavljena su dva razigrana anđelčića.

Vratašca s natpisom s Vincentia m (sv. Vincenca mučenica) napravljena su od zlata i ukrašena reljefnom štukaturom.

Iza sarkofaga na začelnom zidu kapele nalazi se slika sv. Antuna Padovanskoga, spomen na nekadašnji njegov oltar na istom mjestu.

Sarkofag s moćima svetice iznosi se iz župne crkve svakih 100 godina i nosi u procesiji kroz grad na dan 28. travnja (blagdan je od g. 1801. zbog korizme sa 8. premješten na 28. travnja). Nakon procesije 28. travnja 1995. i sudjelovanja oko 8500 vjernika misu je predvodio kardinal Franjo Kuharić.