U dvorištu uršulinskog samostana u Varaždinu, skrivena od gradske vreve, nalazi se zelena oaza koju rado posjećuju djeca i odrasli.

Upravo ondje zatekli smo sestru Jasnu Lučić, zauzetu obrezivanjem ukrasnog grmlja, u prostoru koji, kako sama kaže, ima posebnu vrijednost za zajednicu.

s. Jasna i Tanja Maleš u dvorištu samostana / Foto: HKM

Dvorište je podijeljeno na samostanski i školski dio, a briga o vrtu povjerena je i najmlađima.

Djeca sudjeluju u održavanju gredica, a priroda im istovremeno postaje mjesto igre, učenja i odmora. Sestra Jasna ističe kako djeca poštuju prostor i rado ga koriste:

Na velikom odmoru dolaze ovdje, igraju se, ali i uče. Ispod borova pišu zadaće, razgovaraju s učiteljicama i stvarno im je lijepo.

Školsko igralište / Foto: HKM

11 godina škole i 16 godina vrtića

Uz vrt, jasno se vidi i školski karakter kompleksa – igrališta, košarkaški teren i zgrada u kojoj djeluje Osnovna katolička škola svete Uršule kao i vrtić.

Školsko igralište / Foto: HKM

Škola danas broji više od 240 učenika, a nastala je postupno, na inicijativu roditelja koji su željeli kontinuitet odgoja nakon vrtića. Sestra Jasna objašnjava kako se projekt razvijao: u početku su planirali samo niže razrede, no interes je rastao pa je škola s vremenom proširena do osmog razreda.

„Roditelji su tražili da se nastavi školovanje njihove djece, i tako smo, korak po korak, rasli“, ispričala je s. Jasna u povodu „HKR kod vas“ u Varaždinu.

Učionica / Foto: HKM

„U zadnjih nekoliko godina dolaze roditelji izvana koji se vraćaju u Hrvatsku i traže našu katoličku školu da upišu djecu. Kažu da to žele baš radi katoličkog odgoja“, govori sestra dodajući kako dolaze obitelji izvan Varaždina pa čak i iz inozemstva.

Ustrajna molitva za mir u svijetu

Samostan danas broji 27 sestara, jedan dio je prilagođen za starije i bolesne sestre, a u drugom su aktivne sestre.

Unatoč različitim životnim fazama, naglasak je i dalje na zajedništvu i poslanju.

Gledamo da se posvetimo i apostolatu, ali i sestrama koje su dale svoj život pogotovo za školu, vrtić i sve ostalo, imanje sv. Josipa na kojemu je sada i Cenacolo.

Sestre uršulinke / Foto: HKM

Posebno mjesto u duhovnom životu zajednice zauzima Trajno euharistijsko klanjanje, koje je u Varaždinu pokrenuto na inicijativu biskupa Bože Radoša.

Sestre su aktivno uključene i imaju svoj redovni termin subotom od 16 do 18 sati, a same svakodnevno njeguju osobnu molitvu i klanjanje.

Svaki dan imamo vrijeme pred Gospodinom, a na prvi petak molimo i za mir u svijetu.

s. Jasna i Tanja Maleš / Foto: HKM

Govoreći o redovničkom pozivu, priznaje da broj zvanja uršulinki u Hrvatskoj nije velik, ali unatoč tome postoje znakovi nade – nekoliko mladih djevojaka trenutno je u različitim fazama formacije.

I sama se rado prisjeća svog poziva koji se rodio još u školskim danima u Zenici.

Osjetila sam da je to moj put. Osjećam se kao riba u vodi – da je to moj poziv.

Uršulinski samostan / Foto: HKM

Njezin redovnički put vodio ju je i izvan granica Hrvatske – deset godina provela je u Ukrajini, radeći s mladim sestrama. I danas održava kontakt s tamošnjom zajednicom, a ratna situacija dodatno produbljuje njezinu povezanost i molitvu za mir.

Uršulinski odgoj

Uršulinke u Hrvatskoj nastavljaju djelo sv. Anđele koje je započelo u 16. st.

Njezina se karizma „poput slapa prelijeva na sve njezine kćeri u čitavoj povijesti i po svim kontinentima.“ Poput svoje utemeljiteljice i danas svaka uršulinka želi čovjeku današnjice otkriti Božju žeđ za čovjekom i čovjeku žeđ za Bogom. 

Učionica / Foto: HKM

U tome im pomažu i angažirani laici koji rade u njihovim vrtićima i školama.

Sv. Anđela poziva da „razumijemo svijet, osobito onaj u kojem žive naši mladi.“ Njihova je misija naviještati Evanđelje tom svijetu – razbijenom, sekulariziranom, obilježenom ravnodušnošću – „što ćemo naći i u našim zajednicama.“

Majka milosti?

U uršulinskoj crkvi Rođenja Isusova nalazi se kip Majke Božje s Djetetom Isusom pod nazivom Majka Milosti koji potječe iz 15 stoljeća.

Pronašao ga je jedan seljak kod oranja na svojoj njivi. Odnio ga je župniku koji ga je povjerio redovnicama u uršulinskom samostanu u Varaždinu.

Kip Majke Milosti / Foto: HKM

Naslov Majke Milosti dobio je u 20. stoljeću kada je njegova velika štovateljica, uršulinka s. Evanđelista Muršić dobila odgovor u snu u kojem su s kipa padali papirići s natpisom „Mater Gratiae – Majka Milosti“.

Posjet HKR-a uršulinkama / Foto: HKM

Od 1999. godine, na molbu prog varaždinskog biskupa, mons. Marka Culeja, kip je darovan vjernicima na čašćenje u ovoj crkvi.

Najviše čudesnih uslišenja doživjeli su bračni parovi koji dugo nisu mogli imati djece.

Ispod kipa nalazi se knjiga zahvale s brojnim svjedočanstvima i zahvalama za rođenu djecu pod ovim zagovorom.

Knjiga molbi / Foto: HKM

Blagdan Majke Milosti slavi se 8. svibnja, a svakog 8. u mjesecu u 17:30 zajednička krunica i prilika za ispovijed, a u 18 sati sveta misa.

Knjiga zahvala / Foto: HKM

Zašto slušaju HKR?

Sestre uršulinke podršku HKR-u prvenstveno daju jer je riječ o katoličkom radiju koji im je blizak i važan.

Ističu kako posebno raduje činjenica da mnoge njihove sestre, osobito bolesne, redovito prate program i prenose dojmove o emisijama koje se emitiraju, naglašavajući njihovu vrijednost i sadržajnost.

Dvorište škole / Foto: HKM

Program vide kao značajan jer donosi vijesti koje su „više pozitivne, nisu crne“, nego ohrabruju i izgrađuju.

Naglašava se i širina sadržaja: radio obuhvaća cijelu Crkvu, prati događaje u hrvatskom narodu te donosi raznolike teme. Kako kažu, „program je vrlo raznolik i širok“, pa slušatelji mogu saznati mnogo o Crkvi, redovništvu, obiteljima, ali i o suvremenim društvenim kretanjima.

„HKR kod vas“ kod uršulinki / Foto: HKM

U skromnosti svakodnevice, među vrtovima, dječjim smijehom i tihom molitvom, život uršulinki u Varaždinu pokazuje vjeru, služenje i predanost zajednici.