„Posvuda oko sebe vidimo posljedice civilizacijskog raspada – u nekim dijelovima svijeta više nego u drugima. Svakako u mojem!

Upravo zato mi je osobito drago biti ovdje u Hrvatskoj, koja još uvijek čuva određeni osjećaj katoličkog etosa u kojemu se kršćanska načela smatraju dobrima i plemenitima.

No čak je i ovdje propadanje primjetno i raste“, istaknuo je nadbiskup Cordileone.

Ne smijemo se zavaravati – kao što je papa Franjo jednom poznato rekao, ne živimo samo u vremenu promjena, nego u promjeni epohe.

Istina Evanđelja

Kako odgovoriti, kako evangelizirati i prožeti svijet – odnosno zajednice u kojima živimo i djelujemo – spasonosnom istinom i vrijednostima Evanđelja?

Crkva je to oduvijek činila putem istine, ljepote i dobrote, tri velike potrebe čovjeka i kategorije koje su u srednjem vijeku nazvane trandscendentalijama.

Gdje se, dakle, sve to susreće u našem svakodnevnom iskustvu kao katolika – istina, ljepota i dobrota? Sve se to, barem tradicionalno govoreći, susreće u svetoj misi.

U misi nalazimo Sveto pismo, učiteljstvo Crkve kroz njezinu Predaju, umjetnost, glazbu, arhitekturu, poeziju – pa čak i „poeziju u pokretu“ u obliku liturgijskog obreda.

Nadbiskup Cordileone predvodio pontifikalnu misu / Foto: Filip Vukina

Jezici

„Latinski, hebrejski i grčki –primijetite kako je Crkva uvijek brižno čuvala barem nešto od prijašnjega službenog jezika molitve onda kada bi se on, u rijetkim prilikama, mijenjao.

Prvi su kršćani molili na hebrejskom, jer su bili Židovi. No s uspjehom evangelizacije pogana već se unutar prve generacije jezik molitve promijenio u grčki.“

Crkva je u svojoj liturgiji zadržala tragove svojega prvog jezika – kao što ih zadržava i danas: Amen, Aleluja, Hosana i Sabaot.

Otprilike dvjesto godina kasnije, kada je Crkva u Rimu počela slaviti misu na latinskom, tamošnji su kršćani zadržali i neke grčke riječi – Kyrie eleison, Christe eleison – uz hebrejske izraze koji su već bili u uporabi.

„Na taj način misa sažima čitavu zapadnu civilizaciju; ona je njezina pročišćena bit i ujedno jedna od glavnih snaga koja ju je oblikovala.“

Obnova

U misi se na jednome mjestu susreću istina, ljepota i dobrota.

Ovdje bih posebno želio naglasiti potrebu da se obnova ljepote u misi shvati kao jedno od glavnih sredstava evangelizacije, pa čak i kao put prema ponovnoj izgradnji – možda tek nakon mnogih stoljeća – nove kršćanske civilizacije.

Obnova zapadne civilizacije započinje, dakle, obnovom mise.

Tu riječ „obnova“ upotrebljavam vrlo namjerno, jer je misa uistinu srž i temelj te civilizacije.

Nadbiskup Cordileone predvodio pontifikalnu misu / Foto: Filip Vukina

Ljepota liturgije

Ljudi mogu namjerno zatvarati oči pred svim dobrim što Crkva čini za svijet, ali ljepotu je teško zanijekati kada se nađe pred nama. A ona doista djeluje.

Ljepota naše autentične katoličke liturgijske, umjetničke i duhovne baštine privlači ljude – osobito mlade – Crkvi.

Nedavna istraživanja, primjerice među generacijom Z, pokazuju da sve više mladih dolazi u Crkvu, osobito muškaraca; prvi put u povijesti Sjedinjenih Američkih Država pojavljuje se generacija u kojoj se više ljudi izjašnjava katolicima nego protestantima.

Često se govori kako moramo pronaći novi jezik kojim ćemo doprijeti do mladih koji se sve više udaljuju od Crkve. Taj jezik već imamo: to je onaj stari.

Ili, točnije rečeno, klasični – bezvremenski jezik. A on ne djeluje samo na estetskoj razini: on potiče i moralno obraćenje.

Gregorijanski koral

Predložio bih, dakle, da u ovom povijesnom trenutku posebnu pozornost posvetimo ljepoti, osobito u svetoj misi. To se prije svega odnosi na glazbu, istaknuo je nadbiskup Cordileone.

Glazba u velikoj sakralnoj tradiciji Crkve ima jedinstvenu snagu dotaknuti duše, uzdići i oplemeniti vjernika te produbiti njegov osjećaj za sveto i za veličanstvo Boga.

Kako uči konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium Drugoga vatikanskog sabora:

„Crkva priznaje gregorijanski koral kao vlastitu glazbu rimske liturgije; stoga mu, uz ostalo jednako, pripada prvo mjesto u liturgijskim slavljima.“

Gregorijanski je koral naša liturgijska glazba, dio naše drevne baštine: gregorijanski je koral za latinsku liturgiju ono što je bizantski napjev za grčku liturgiju.

A koral je ujedno i vrlo jednostavan za pjevanje; čak i oni bez glazbenoga iskustva brzo ga usvoje, jer je vrlo prirodan i intuitivan.

To redovito potvrđuje i moje osobno iskustvo. Kada u svoj dom pozovem skupine dobročinitelja na razgovor i večeru, susret uvijek započinjemo pjevanom večernjom molitvom časoslova (na engleskom).

Napjeve je napisao i vodi ih benediktinski redovnik koji predaje na našem sjemeništu. Nakon što s okupljenima minutu prije toga kratko uvježba napjeve, cijela skupina pjeva vrlo lijepo – iako većina to prije nikada nije činila.

Nadbiskup Cordileone predvodio pontifikalnu misu / Foto: Filip Vukina

Liturgijska glazba

Konstitucija Sacrosanctum Concilium dodaje:

„Druge vrste sakralne glazbe, osobito polifonija, nikako se ne isključuju iz bogoslužnih slavljà, ako odgovaraju duhu liturgijskoga čina“

Time Drugi vatikanski sabor potvrđuje da polifonija, a time i zborska glazba, imaju važno mjesto u bogoslužju.

Opća uredba Rimskog misala u broju 41 kaže:

„Budući da se sve češće sastaju vjernici iz različitih naroda, poželjno je da ti vjernici znaju zajedno pjevati latinski, prema lakšim napjevima, barem neke dijelove Reda mise, osobito simbol vjere i Molitvu Gospodnju.“

Vizija je bila jasna: da cijeli katolički svijet može zajedno pjevati misu, koristeći glazbu i jezik naše zajedničke katoličke baštine.

Nastojanje da se sve to „poništi“ u konačnici je pokušaj da se poništi sam utemeljitelj Crkve – naš Gospodin i Spasitelj Isus Krist. No to zapravo nije ništa drugo nego stara i ružna sklonost grijehu, sklonost koja pogađa svakoga od nas u našoj ljudskoj slabosti, istaknuo je nadbiskup Cordileone.

Zaključak

Božja Istina, Ljubav i Dobrota – sve se to sabire u svetoj misi i ondje postaje stvarno prisutno; no najveći dar od svih jest njegova prisutnost. On nam dolazi ususret u svakoj misi kako bi nam donio svoju istinu i svoju ljubav.

Nastojmo i mi dati svoj doprinos takvoj civilizaciji u našim obiteljima, našim župama i svim zajednicama u kojima živimo i djelujemo.

Biti svjetionik istine, ljepote i dobrote u svijetu oslabljenom zabludom, zlom i grijehom; biti zajednica vjere, nade i ljubavi, kako bismo svi mogli sve potpunije rasti u onu sliku i sličnost na koju nas je Bog u početku stvorio.

Zahvaljujući vam na vašoj predanosti življenju ovoga poziva naše katoličke vjere, molim da vas Bog i dalje blagoslivlja i daje uspjeh djelima vaših ruku, zaključio je.

Predavanje nadbiskupa Salvatorea Cordileone u cijelosti možete pročitati na stranicama Zagrebačke nadbiskupije.