Ljubav je odvalila kamen s groba! Život se očitova!

„Bog koji reče: ‘Neka iz tame svjetlost zasine’, On zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na Licu Kristovu.“

Mala zaručnica se nije prevarila, mapa na izranjenom Licu Kristovu dobro je pokazivala put, iako je tijekom puta svjetlost iz Njegovih oborenih očiju bila prigušena.

Stigla je sa svojim Zaručnikom na cilj svog putovanja – Nebo. Ona je o njemu sanjala odmalena jer njezinim je roditeljima bilo više stalo do Neba nego do zemlje

Sada može zagrliti „svoga taticu, koji je ovjenčan slavom i čašću za svoju savršenu vjernost, a osobito za sva poniženja kojima je bio obasut i svoju dragu majčicu, koja se tamo raduje zbog svoga trpljenja koje je urodilo plodom u životima njezinih pet kćeri redovnica, te svojih četvoro braće i sestara koji ju tamo već dugo čekaju.“

Ondje će zagrliti Blaženu Djevicu Mariju i svece čiju je ljubav osjetila još u progonstvu, ali nije to ono zbog čega je čeznula za Nebom.

Ona još uvijek ima istu želju kao na zemlji: ljubiti Isusa i činiti ga ljubljenim.

Samo je jedna nada na putu u progonstvu činila da njezino srce brže kuca: ljubav koju će primiti i koju će moći davati.

Nadala se da će napokon, sjedinjena s Isusom potpuno, moći ljubiti kako njezino srce čezne i činiti ga ljubljenim od mnoštva duša, koje će ga blagoslivljati kroz svu vječnost.

Ne, nipošto se nije došla odmarati, njezino poslanje tek počinje.

Kako? Pa sve one latice trpljenja i odricanja, koje je prosipala za Njega na zemlji, oblikuju sada u njezinoj duši bezbroj ruža milosti, ne za nju samu, nego za duše, one koje su još na putu u progonstvu.

I sipat će na njih kišu milosti kako bi one naučile trčati za mirisom Isusova života, vjerovati u Njegovu milosrdnu ljubav i ljubeći ga stići u vječnost.

Nije li ona presmjela? Ne, ona samo slijedi ludost svojega Zaručnika koji također, iako je u Slavi ostaje u dolini suza pod prilikom bijele hostije da bi oblikovao duše za Nebo.

I onda, što slijedi kada Ljubav bude Ljubljena?

„Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti. (…)  Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja.

Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.“

Meditaciju je pripremila klauzurna karmelićanka iz Samostana Bezgrešne Kraljice Karmela iz Sarajeva.

„Meditacije iz Karmela“ emitiraju se svakodnevno od Pepelnice do Uskrsa u 6:15 na Hrvatskom katoličkom radiju, ususret dolasku relikvija sv. Male Terezije i njezinih svetih roditelja Ljudevita i Azelije Martin u Hrvatsku.