„Grijeh nikada ne može biti opravdanje za grijeh i nepravda učinjena tebi ne može biti motiv da ti drugome činiš isto. Takav vrtlog grijeha onda nikada neće prestati“, poručuje fra Marin Karačić.
Pitam se otkad je vulgarno postalo lijepo i otkad je prostakluk postao umjetnost?
I otkad je to sve zajedno postalo tako normalno i društveno prihvatljivo?
Niske strasti, razvratnost i bestidnost tako su se lako uvukle u našu svakodnevnicu i više nam i ne smetaju. Nad čime smo se ranije zgražali sada to kupujemo, gledamo, gutamo, pratimo i prepričavamo.
Promišljanje / Foto: Canva
Zar ne zvuči smiješno prozivati druge i pitati se o tuđem zlu, a prenositi na druge svoje vlastito zlo?
Rušiti drugačije svjetonazore namećući svoje? Svoju mržnju opravdavati tuđom?
Grijeh nikada ne može biti opravdanje za grijeh i nepravda učinjena tebi ne može biti motiv da ti drugome činiš isto. Takav vrtlog grijeha onda nikada neće prestati.
I tako se pljuje i optužuje Boga. Je li izvor kriv zato što je netko nekoliko kilometara dalje u rijeku izlio fekalije?
Čovjek / Foto: Canva
Izvor je bio i ostao čist, a mi smo krivi što čista voda ne dopire do svakoga.
Ukrali smo jedni drugima čistoću i zagadili život. Pljujem na čistoću Izvora dok svoje otrovne tekućine puštam da slobodno teku. Pomalo licemjerno.
„Umjetniče“, nisi me obogatio.
Osiromašio si moju dušu i ostavio si ju ogoljenu. Nisam se napio čiste vode s tog izvora, nego si mi još više zaprljao dušu.
Ostavio si me žednog i razočaranog. Tvoja voda smrdi, od prljave vode se ne živi. To ne može utažiti moju žeđ.
To nije lijepo, a onda to nije ni umjetnost.
Izvor / Foto: Depositphotos
Papa Ivan Pavao lijepo piše u „Pismu umjetnicima“ gdje govori:
„Umjetnička djela govore o svojim autorima, uvode u poznavanje njihove intime.“
Tu jasno vidimo ljudske praznine koje vrište i očituju se jasno na papirima, po medijima, kazalištima, društvenim mrežama…
Bacajući blato na druge možemo i promašiti objekt koji želimo pogoditi, ali naše ruke uvijek ostaju blatnjave. I nesvjesno, opisujući druge mnogo više govorimo o nama samima i vlastitim plićacima.
Molitva / Foto: Canva
Pozvani smo svoje darove koristiti za opće dobro, za izgradnju, za nešto više, veće i bolje. Dar je od Boga i prema Njemu treba i težiti.
Ako nije tako onda to postaje samo jedan ispušni ventil gdje svoju opterećenost prenosimo na druge.
Ako je cilj slava, popularnost, samopromocija i novac, ako svatko ima pravo na to svoje „nešto“, neka se onda to „nešto“ nazove drugačijim imenom, u čast svim onim ljudima koji žive i rade za pravi smisao i značenje riječi – umjetnost.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.