„Život bez filtera“ emisija je autorice Vlatke Bakran Burić koja bilježi male, ali snažne životne trenutke – geste dobrote, ohrabrenja i ljepotu svakodnevnih detalja. Namijenjena je svima koji žele u užurbanom ritmu dana zastati, osluškivati i zahvaljivati. Emitira se na Hrvatskom katoličkom radiju subotom i nedjeljom u 7:45.
Ove godine bila sam na samo jednom domjenku, domjenku s beskućnicima.
Volonter sam udruge Savao koja već treću godinu zaredom, uoči Božića organizira domjenak za beskućnike.
I mislim da ovaj domjenak dotiče samu srž Božića jer Božić nije u obilju i dekoracijama, nego u susretu – u onom trenutku kad se ljudi stvarno prepoznaju i vide jedni druge.
Božić nije u obilju i dekoracijama nego u susretu
Na domjenku nismo samo dijelili hranu već radost i osmijehe i osjećaj pripadnosti i zajedništva.
Nije to samo dijeljenje hrane – to je dijeljenje priznanja da netko postoji, da vrijedi, da nije nevidljiv.
Mi volonteri radosno smo služili i radili što god je trebalo, a korisnici su bili VIP gosti.
Bilo je rasplesano i raspjevano – baš onako kako zajedništvo treba izgledati. I sve je dobiveno besplatno. Dobri ljudi prepoznali su važnost i vrijednost da se ovako nešto organizira i željeli su pomoći.
Kao da nas je Bog sve povezao u istoj želji – da toga dana nitko ne ostane sam i zaboravljen. Jer dostojanstvo, poštovanje i radost pripadaju svima.
Kada nekoga tretiramo kao važnog, postajemo više ljudi
Kad se smijeh, glazba i kolači dijele bez hijerarhije, brišu se granice između „onih koji imaju“ i „onih koji nemaju“. Ostaje samo čovjek nasuprot čovjeku. Kad nekoga tretiramo kao važnog, on to ponovno počinje osjećati, a i mi sami postajemo više ljudi.
Baš zato taj domjenak nije bio samo događaj, nego iskustvo smisla. Podsjetnik da vrijednost čovjeka ne dolazi iz statusa, doma ili sigurnosti, nego iz same činjenice da jest – nekome je važan.
I još jednom podsjetila sam samu sebe kako je moja blizina najljepši dar koji drugome mogu dati.
Zajedništvo nas podsjeća da nitko ne smije biti nevidljiv
Zajedništvo nas podsjeća da nitko ne smije biti nevidljiv i da toplina, poštovanje i radost imaju snagu mijenjati živote. A možda i nas same – ako dopustimo Bogu da kroz nas djeluje.
I zato, stavimo se više Bogu na raspolaganje.
Nemojmo se štedjeti i kalkulirati jer svijet se ne mijenja velikim riječima, nego malim ljudima koji se ne plaše biti dostupni i jednostavno na raspolaganju za sve dobro koje treba učiniti.