Bog tvoj kraljuje! Danas slavimo dolazak kralja koji je došao uzeti u posjed svoje kraljevstvo.

„Čuj, glas ti podižu stražari, zajedno se raduju jer na svoje oči gledaju gdje se na Sion vraća Gospodin.“

Izabrani narod vjerovao je da je Bog njihov pravi kralj. Ali, slušajući ove riječi, nisu mislili da će im doći vidljivo, on sam, nego pokazujući svoju snagu. Vjerovali su da će im doći dajući im snažnu državu i doći na brežuljak Sion zato što je na njemu bio Hram.

Dakle, očekivali su povratak hramske liturgije na staru slavu. A Gospodin neočekivano ispunjava obećanje dano u ovom proroštvu – On, vječni vladar svemira, dolazi vidljivo svome narodu. On sam ulazi u ovaj svijet. Rođenje je njegov ulazak.

Prvorođenac svakoga stvorenja

Apostol Pavao četiri puta naziva Isusa „Prvorođencem”, svaki put na malo drukčiji način.

Prvi put On je nazvan „Prvorođencem svakoga stvorenja” u Poslanici Kološanima (1,15). Prije nego su stvoreni ljudi i prije nego su stvoreni anđeli, prije nego je stvoreno samo vrijeme, Sin je rođen od Oca.

Sin postoji po Ocu od vječnosti. I sve što god je stvoreno poslije njega, odražava samo dio njegove ljepote i savršenstva. To je značenje riječi „Prvorođenac svakoga stvorenja”.

Prvorođenac među mnogom braćom

Drugi put Pavao ga naziva „Prvorođencem među mnogom braćom”, u Poslanici Rimljanima (8,28). Kako ćemo to objasniti?

„Što je od tijela rođeno, tijelo je, što je od Duha rođeno, duh je“ (Iv 3,8). Mi smo njegova braća jer svi ljudi potječu od istih predaka, a i on je rođen od žene. Po tijelu smo njegova braća, a treba da to budemo i po Duhu.

U krštenju smo počeli biti njegova braća u Duhu.

Kako je njegovo čovještvo bilo ispunjeno Duhom Svetim, što nam je objavljeno prilikom krštenja koje mu je Ivan podijelio na Jordanu, tako i naše čovještvo treba biti ispunjeno Duhom Svetim kad živimo svoja krsna obećanja.

Biti ispunjen Duhom Svetim, to je novo rođenje za čovjeka. Tako je Isus Prvorođenac među mnogom braćom.

Prvorođenac od mrtvih

Treći put Pavao ga naziva „Prvorođencem od mrtvih” u Poslanici Kološanima (1,18). Majka mu je zemlja, začeće mu je smrt na Veliki petak, a rođenje Uskrsnuće prvoga dana u tjednu.

On je „Prvorođenac od mrtvih” jer je prvi uskrsnuo, prvi je doživio takvo novo i konačno rođenje.

Po Utjelovljenju svi ljudi su njegova braća po tijelu, i to bez vlastite odluke. Po krštenju kršćani su njegova braća, i to vlastitom odlukom i po obredu koji je On sam ustanovio. A po uskrsnuću bit ćemo mu braća, i to po Božjem daru.

Naše tijelo bit će slično njegovom uskrslom tijelu. Tako je Isus Krist „Prvorođenac od mrtvih”.

Prvorođenac

Konačno, četvrti put nazvan je „Prvorođencem” u tekstu koji ste danas slušali, iz Poslanice Hebrejima (1,6). Tamo je nazvan jednostavno „Prvorođencem”. Ali ovoga puta nije Prvorođenac kao prvi i najbolji od mnogih, nego kao Prvorođenac potpuno drukčiji od svih rođenih:

„Kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.“

I Isus je rođen od Oca, ali je toliko veći od svih jer je jednak Ocu.

Svi anđeli su stvorena bića kao i mi. Bilo loši, bilo dobri anđeli. Koliko god se nama ljudima mogu činiti uzvišenima, i oni se moraju prostrijeti pred Sinom Božjim. Jedino je Bog dostojan klanjanja!

I tu smo došli do titule koju Isus iz Nazareta nosi u evanđelju koje smo danas slušali. On je Jedinorođenac (Iv 1,14). Prvorođenac može biti po onome u čemu smo ga nasljedovali i po onome po čemu ćemo ga nasljedovati. Ali Jedinorođenac je po onome što je samo njegovo.

Što je to samo njegovo? Božanska narav.

Evo, braćo i sestre, ljepote događaja koji danas slavimo – Jedinorođenac je postao Prvorođenac. On koji je jednak Ocu, postao je jedan od nas. Riječ je tijelom postala.

Utjelovljenje nije mala stvar. Anđeli se klanjanju Sinu jer je Bog, ali Sin je postao čovjek. Tako se anđeli odsad moraju klanjati jednom čovjeku. Koliku je čast Otac učinio ljudskom rodu kad je odredio da se anđeli klanjaju jednom čovjeku!

Nemoj smatrati da je to mala stvar! Od svih stvorenja koje je Bog volio i stvorio, samo je čovjekom i sam postao. Iskazao ti je veliku ljubav. Sagnuo se sasvim do tebe i učinio te svojim bratom.

Mora li ti se reći što da činiš? Mora li ti se objasniti kakvu promjenu života Utjelovljenje od tebe traži? Mora li te se nagovarati da mijenjaš svoj život?

Jednostavno promatraj ljubav koju ti je Otac iskazao kad je svoga Sina učinio tvojim bratom.

Promatraj Jedinorođenca koji je zbog tebe postao Prvorođenac i zato ga ljubi. Kako kaže sveti Augustin: „Ljubi i čini što hoćeš!“

Uz dopuštenje uredništva, homiliju vlč. Antuna Nikolića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti na mrežnoj stranici Vjesnika.