Prema don Boscovu geslu „Da mihi animas, caetera tolle“ – „Daj mi duše, a ostalo uzmi“ nadbiskup Kutleša je naglasio tri temeljne riječi koje su put Crkve, a osobito ove župe u budućnosti:

ljubav prema Bogu u snazi Duha Svetoga; ljubav prema dušama koja vodi njihovu spasenju i ljubav prema Crkvi koja gradi zajedništvo.

crkva Sveta Mati Slobode / Foto: Foto: Fran Ušurić, Fran Sočo

1. Ljubav prema Bogu

Nijedan svetac svoju misiju u svijetu nije započeo s projektima, nego s molitvom koja ga je učinila raspoloživim za poticaje Duha Svetoga. Tako je i s don Boscom. Nije polazio od planova, nego od vatre Duha Svetoga. Njegovo geslo „Daj mi duše“ ne može se razumjeti bez ljubavi prema Bogu, bez vjere i povjerenja u njegovu riječ.

Ljubav prema Bogu izvor je svakoga apostolata. Bez te ljubavi Crkva postaje hladna ustanova, a ne živa Zaručnica Kristova.

Duh Sveti upravo je plamen koji naša srca pretvara u ognjišta po onoj riječi svetoga Pavla: „Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan“ (Rim 5,5).

U ovoj župi tijekom pedeset godina Duh je održavao taj plamen: u svećenicima koji su služili, u redovnicama i redovnicima koji su se nesebično darivali, u obiteljima koje su se rađale u krilu Crkve, u mladima koji su tražili Krista. Sve što je nastalo iz molitve, iz vjere i iz žrtve ovdje je ostavilo plodove svima na izgradnju.

Mladi u dvorištu crkve / Foto: Fran Ušurić, Fran Sočo

To su plodovi Duha Svetoga: ljubav, radost, mir, strpljivost, velikodušnost, uslužnost, dobrota, krotkost. To su vjernost, blagost, suzdržljivost, čistoća.

Svijet nam se često predstavlja u svjetlu onoga što je suprotnost ovim plodovima i nudi sliku nemira, mržnje, sebičnosti, nestrpljivosti, nevjernosti, razdražljivosti. Takva slika često obeshrabruje, ali nama kršćanima ona je poziv na jače zauzimanje kako bismo ovaj svijet proželi Božjim Duhom.

Bog nema drugih ruku kojima bi vidao rane čovječanstva osim naših. Nema drugoga srca kojim bi ljubio, osim našega. Nema drugoga svetišta na kojem bi prinosio žrtve osim svetišta naših duša.

Ljubiti Boga znači dopustiti Duhu Svetome da nas prožme do kraja. To znači imati srce koje gori, ali ne sagorijeva; srce koje vjeruje i kad ne vidi; srce koje ne traži sebe, nego Onoga koji sve oživljava. Bez te ljubavi ne može se voljeti ni čovjek, ni Crkva. Samo onaj tko ljubi Boga može reći:

„Daj mi duše“ jer zna da su duše Božje dragocjenosti.

50. obljetnica Župe Duha Svetoga i 25. obljetnica posvete zavjetne crkve “Sveta Mati Slobode” / Foto: Fran Ušurić, Fran Sočo

Blaženi je Alojzije Stepinac svima preporučivao svakodnevnu molitvu Duhu Svetomu „jer samo u Duhu Posvetitelju ostvaruje se svetost“. Uistinu, samo oslanjajući se na Boga možemo izvojevati pobjedu u borbi za duše, i svoje i naših bližnjih.

Zato moj prvi poziv vama danas glasi: Vratite se izvoru, molitvi, sakramentima, Duhu! Samo odatle rađa se sve novo. A Duh Sveti i danas svakome od nas govori: „Zapali srce! Oživi vjeru! Probudi ljubav!“

2. Ljubav prema čovjeku

„Daj mi duše“, nije apstraktna molitva. To je vapaj srca koje gori ljubavlju za dušama izloženima tolikim pogiblima. Don Bosco je poznavao neprocjenjivost svake duše. Znao je kako i najmanji znak suosjećanja i pažnje može otvoriti vrata spasenju.

Njegov život bio je stalni izlazak prema drugima, prema siromašnima, napuštenima, zaboravljenima.

To je i poslanje Crkve; spašavati duše ne moraliziranjem, nego ljubavlju. Ako želimo da naše zajednice budu žive, moramo ponovno otkriti srce milosrđa. Svatko tko je osjetio radost spasenja, ne može ne željeti podijeliti je s drugima. To je srce evangelizacije na koju smo svi pozvani. Kristova zapovijed: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ (Mk 16,15), stoga je poziv na dijeljenje radosti.

Nadbiskup Kutleša s vjernicima / Foto: Fran Ušurić, Fran Sočo

Vaša župa pozvana je nastaviti tim putem. Pedeset godina za vama svjedoči koliko se dobra rodilo: u pastoralu mladih, u radu s obiteljima, u djelima kršćanske ljubavi, u školama i u duhovnim zvanjima.

Rad s mladima u duhu karizme don Bosca i njegovih salezijanaca, dar je ne samo vašoj župi nego puno šire jer mladi koji ovdje dolaze studenti su iz raznih krajeva. Duh Sveti vas poziva da s ovoga mjesta krenete na periferije svijeta: među osamljene, ranjene, obeshrabrene; među one koji su možda izgubili povjerenje u Crkvu, ali u srcu nose neugaslu čežnju za Bogom.

Spasenje duša ne počinje riječima, nego suosjećanjem i ljubavlju, konkretnom blizinom.

Kad čovjek osjeti da je voljen, otvara se milosti. Zato Duh Sveti Crkvu poučava jeziku ljubavi. Sveti Ivan Bosco znao je da će onaj tko zna da je ljubljen učiniti sve da ne izgubi tu ljubav. Tako se duše ne spašavaju silom nego blagošću i svjedočanstvom, podnošenjem u ljubavi i prinošenjem nevidljivih žrtava na oltaru vlastitoga srca.

Vjernici / Foto: Fran Ušurić, Fran Sočo

Svaka vaša riječ utjehe, svaki čin dobrote, svaka molitva za drugoga pridonosi dobru duša. To je geslo „daj mi duše“ provedeno u djelo jer svaka duša spašena ljubavlju jest najljepši plod ove župe.

3. Ljubav prema Crkvi

Treći vidik gesla svetoga Ivana Bosca otvara nas prema Crkvi. Njegova ljubav prema dušama uvijek je bila ukorijenjena u poslušnosti, vjeri i zajedništvu. Zato je mogao reći: „Caetera tolle“ – „Ostalo uzmi.“

On je znao kako će priznanja, uspjesi, projekti proći, ali duše i Crkva ostaju jer im je jamac sam Otac nebeski.

Crkva je, kako nas uči Drugi vatikanski sabor, „sakrament spasenja, znak i oruđe zajedništva s Bogom i jedinstva svega ljudskog roda“ (LG, 1). Zato ljubiti Crkvu znači ljubiti Krista koji je za nju dao život i ljubiti čovjeka komu je poslana kao sakrament spasenja.

Crkva nije savršena, ali je sveta jer u njoj prebiva Duh Sveti.

50. obljetnica Župe Duha Svetoga i
25. obljetnica posvete zavjetne crkve “Sveta Mati Slobode” / Foto: Fran Ušurić, Fran Sočo

Ona je majka i tko je ljubi ne napušta je ni kad je ranjena, niti je napada kad kori i upozorava.

Pedeset godina za jednu župu znači generacije vjernika koji su ovdje primili vjeru i prenijeli je drugima. Skladna zajednica vjernika očituje stvarnost Crkve kao Božjega naroda koji hodi svijetom u različitosti službi, darova i osobnih stanja, zakriljen i praćen Duhom Svetim. Laici, pastiri, posvećene osobe, mladi, stariji, obitelji, svi vi, draga braćo i sestre, tvorite tu zajednicu.

Od vas ovisi kakva će biti u budućnosti i hoće li ono što ste primili biti sačuvano i usavršavano. Od župne crkve Duha Svetoga pa do zavjetne crkve Sveta Mati Slobode koju posjećuju i vjernici iz drugih župa izrasla je živa župna zajednica.

Nadbiskup Dražen Kutleša / Foto: Fran Ušurić, Fran Sočo

Ovo je dan svih koji su svojim radom, molitvom i svjedočanstvom utkali Kristovu ljubav u temelje ove župe. Obitelji koje su ovdje nikle i koje ovdje odgajaju djecu u vjeri čine domaću Crkvu i budućnost ove zajednice.

Mladi koji pjesmom i svjedočanstvima ispunjaju ove prostore, svježina su i snaga Crkve. Laici svih uzrasta, profesija i službi, od župnih suradnika, pjevača, čitača, kateheta do onih koji u skrovitosti čine djela milosrđa, ruke su i noge Kristove u ovoj župi.

Neizmjerna je zahvalnost koju danas iskazujemo salezijanskim svećenicima i redovnicima. Nadahnuti duhom svoga utemeljitelja, oni ovdje unose duh radosti i zanosa u posvećenosti Gospodinu. Plodovi njihova rada s mladima višestruki su, a najbolje ćemo ih opaziti na životima mnogih mladića i djevojaka koji su stasali u poštene ljude i vjerne kršćane.

Neka im Gospodin bude nagrada za sve, a nama ostaje zadatak da nastavimo tim istim žarom služiti jedni drugima. Svi smo zajedno pozvani surađivati na spasenju duša, u vlastitoj obitelji, u župi i šire, svatko svojim darovima.

Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša predvodio je u srijedu, 12. studenoga, misno slavlje povodom 50. obljetnice Župe Duha Svetoga i 25. obljetnice posvete zavjetne crkve Svete Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu. Cijelu homiliju možete pročitati na mrežnoj stranici IKA-e.