Na Kongresu „Mistika: Mistični fenomeni i svetost“ na Papinskom sveučilištu Urbaniana, prefekt Dikasterija za nauk vjere kardinal Víctor Manuel Fernández u utorak 11. studenoga pojasnio je norme za razlučivanje navodnih nadnaravnih pojava te istaknuo da su u posljednjih 50 godina izdane samo tri ili četiri izjave o nadnaravnosti.

Tumačeći Norme za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih fenomena, kardinal Fernández pojasnio je da se one temelje na nekoliko ključnih načela:

Duh Sveti djeluje u Crkvi s punom slobodom.

U katoličkom razmišljanju stoga postoji čvrsto uvjerenje u slobodu Duha Svetoga koja se u povijesti može očitovati na različite načine, pa i putem nadnaravnih događaja poput ukazanja ili vizija.

U redovitoj praksi, proučavanje takvih slučajeva završava s „nihil obstat“ koji dopušta javni kult bez izjašnjavanja o nadnaravnom podrijetlu fenomena.

U posljednjih pedeset godina, rekao je kardinal, zabilježeno je otprilike 3500 slučajeva beatifikacije i kanonizacije.

„Međutim, u istom su razdoblju izdane samo tri ili četiri izjave o nadnaravnosti, što pokazuje koliko je teško doći do službenog priznanja takve vrste“, naveo je kardinal.

Razboritost Crkve

Pojasnio je da je glavni izvor zabrinutosti rizik da bi, jednom kada se proglasi božansko podrijetlo nekog fenomena, primljene poruke mogle biti shvaćene kao objavljena Riječ, prenosi IKA.

Izjava o nadnaravnosti, istaknuo je kardinal Fernández, ne jamči apsolutnu sigurnost o autentičnosti događaja;

čak i u slučajevima koje Crkva priznaje, riječ je o takozvanim privatnim objavama u koje vjernici mogu, ali i ne moraju vjerovati.

Stoga Crkva daje izjavu razboritog karaktera koja često nije potrebna jer su se mnoge objave razvile u svetišta i donijele duhovne plodove bez ikakvog službenog priznanja, protumačio je.

„S obzirom na sve navedeno, razlučivanje ostaje ključna stvar osobito kako bi se takvi fenomeni razlikovali od onih ljudi koji ih iskorištavaju za vlastitu dobit ili za vršenje kontrole nad ljudima. To su vrlo zabrinjavajući slučajevi koji mogu dovesti do ozbiljnih zlouporaba.

Norme Dikasterija predlažu stoga moguće razborite zaključke koje treba donijeti prije nego što fenomen poprimi takve razmjere da svaki kasniji pothvat postane složeniji.

Neki se slučajevi mogu riješiti na lokalnoj razini, dok drugi zahtijevaju izravnu intervenciju Dikasterija kada se pojave zbunjujući elementi ili mogući rizici koji zahtijevaju pažljivo razlučivanje“, pojasnio je kardinal Fernández.

Prefekt drugog dikasterija – za kauze svetaca, kardinal Marcello Semeraro otvorio je kongres dan ranije. Istaknuo je da u vremenu u kojem nedostaje osjetljivosti za Boga te u svijetu u kojem prevladava suhi jezik znanosti i tehnike, „težimo za mistikom kao izvorom koji može obuhvatiti um i osobu, dušu i tijelo, duh i osjetila“.

Objasnio je da se svetost, koja je u svojoj biti ljubav prema Bogu i bližnjemu, može postići različitim putovima i različitim sredstvima.

Stoga nije nužno praćena nadnaravnim, mističnim ili karizmatskim milostima poput kontemplacije. Prefekt Semeraro je potom citirao papu Franju koji je često ponavljao da onaj tko zna kontemplirati nije besposlen, nego konkretno djeluje, odnosno da kontemplacija vodi k djelovanju.