Svetkovina Presvetog Srca Isusova razlog je današnjeg okupljanja hodočasnika u zagrebačkoj bazilici Srca Isusova u ulici Junija Palmotića. Cjelodnevni program prilika je da vjernici zahvale Božanskom Srcu na ljubavi koju primaju u svakodnevnom životu.

Za Hrvatsku katoličku mrežu o pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu kao istaknutom obilježju suvremenog katoličanstva, p. Ivan Matić je rekao:

“Pobožnost Srcu Isusovu je duboko biblijska. Božju ljubav prepoznajemo i osjećamo u žrtvi na križu, a tu žrtvu simbolizira probodeno srce. U svakom vremenu pobožnost Srcu Isusovu može podići čovjeka i osposobiti ga da prepozna Božju ljubav u svakom Božjem djetetu.”

Počevši od blagdana svetoga Ivana Evanđelista, 27. prosinca 1673., sveta je Margareta imala viđenja i primala poruke Presvetog Srca Isusova. Viđenja su uslijedila sve do njezine smrti, 16. listopada 1690. godine.

O pobožnosti u povijesnom kontekstu isusovac je naglasio da nastaje u 17. stoljeću sa svetom Marijom Margaretom Alacoque i isusovcem Klaudijem Colombierom, u formi kakvu danas poznajemo, iako se njezini začeci javljaju u karizmama raznih redovničkih zajednica ranijih stoljeća.

“Prvu crkvu posvećenu Srcu Isusovu izgradili su franjevci u Njemačkoj. Margareti Alacoque ukazao se sv. Franjo noseći pritom na svojem tijelu Isusove rane kao znak potpuna predanja Gospodinu. To je pobožnost koja nije rezervirana za određeni red nego je opće crkvena”, komentirao je p. Matić.

Od iznimne važnost u životu katolika je i Velika devetnica spasa koja je vezana uz privatnu objavu svete Margarete Alacoque i 12 obećanja Srca Isusova. Tijekom devetnice kroz devet mjeseci vjernici se na prvi petak utječu Srcu Isusovu i mole na neku nakanu.

“Mi vjernici imamo povjerenje u Boga da će ispuniti svoja obećanja. Jedno od najvećih obećanja Srca Isusova i najčešći razlog poradi kojeg vjernici obavljaju Veliku devetnicu spasa je milost u času smrti. To ne znači automatski kad netko završi pobožnost devet petaka da je spašen i može živjeti kako hoće. Upravo obratno, ta pobožnost nas potiče da živimo kao istinski nasljedovatelji Krista i kao pravi vjernici. Kroz povijest smo svjedočili mnogim ispunjenjima tog glavnog obećanja”, poručio je župnik župe Srca Isusova.

Zbog velike pobožnosti Srcu Isusovu, sakramentalnog života u “ispovjedaonici grada Zagreba” od 1902. godine, crkva je uzdignuta na čast bazilike 1941. godine na blagdan svetog Ignacija Lojolskog.

“To je posebno papinsko priznanje” poručio je p. Matić i dodao da se u buli uzdignuća župnu crkvu naziva nacionalnim svetištem Srca Isusova. Bazilika do današnjeg dana nije dobila formalno priznanje od Hrvatske biskupske konferencije, ali to ne smeta mnogim hodočasnicima koji ju doživljavaju kao nacionalno svetište Srca Isusova u Hrvatskoj.

Svoje razloge za dolazak na svetkovinu Srca Isusova u centar Zagreba s nama su podijelili i hodočasnici.

“Molila sam devetnicu i pripremala se za Svetkovinu. Mislim da je to blagdan od velike važnosti i zato sam došla na misno slavlje kako bih zahvalila na uslišanim molitvama”, poručila je Ana.

Samuel je poručio da je ta Pobožnost dio njegova života od malih nogu. “Zahvaljujući mami i njezinoj vjeri u Isusa te pobožnosti Srcu Isusovu, meni je Svetkovina neizostavni dio života i najkorisnija pobožnost koja postoji”, rekao je.

Pobožnost Srcu Isusovu Stjepan gaji od rane mladosti. “Srce je središte čovjeka, Isus je središte našeg vjerničkog života, a uz pobožnost Srcu Isusovu nikada ne zaboravljam tu stvarnost”, naglasio je.

Dodajmo da je župa Srca Isusova poznata po još jednoj stvari, a to je svakodnevno misno slavlje točno u podne. Slavlje je uvedeno kao odgovor na poticaj vjernika koji rade u uredima u centru grada Zagreba i na prijedlog Sinode Zagrebačke nadbiskupije.