O toj se temi nedavno raspravljalo i na zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije, a o zaključcima i izazovima, u programu HKR-a, govorio je prof. dr. Igor Kanižaj s Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

„Nijedna druga institucija na razini svijeta ne vodi toliko brige o medijima i komunikaciji kao što to čini naša Katolička Crkva“, ističe komunikolog Kanižaj podsjećajući da je kroz više od 40 dokumenata objavljenih u posljednjih sto godina Crkva prepoznavala ključne komunikacijske izazove i rizike.

Foto: UI

Kao primjer navodi početke filma kada je Crkva prva upozorila na potrebu kritičkog vrednovanja filmskog sadržaja, a danas s jednakom ozbiljnošću pristupa pitanjima povezanima s umjetnom inteligencijom.

„Jedan od najvažnijih izazova je to što ljudi nisu svjesni koliko već sada koriste algoritme u svakodnevnom životu – od vremenske prognoze do personaliziranih oglasa. Ponovno Crkva, prije nekih drugih institucija, koje možda kasne sa svojim odgovorima, stavlja ovo pitanje u središte.“

Crkva u tom smislu, „pokazuje put, otvara teme i propituje – iako ta pitanja nisu uvijek ugodna jer traže od drugih institucija da se uključi“.

Što je „vladavina algoritama“?

Sintagma „vladavina algoritama“ označava svakodnevni sustav utjecaja koji gotovo „neprimjetno“ određuju što ćemo gledati, slušati ili čitati.

„Na primjer, poželite otići na YouTube ili neki sličan kanal i imate svoj popis pjesama. Nije posve slučajno kada vam se u izborniku s desne strane sugerira nešto novo, sličnog tipa ili kada neki sadržaj označite da vam se sviđa na Facebooku pa vam se ponovno ponudi nešto slično“, objašnjava prof. Kanižaj.

Foto: Canva

Oni koji proizvode algoritme žele povećati učinkovitost i produktivnost nečega, što je, kaže, „apsolutno legitiman cilj“.

No, ono što Crkva stavlja u prvi plan jest pitanje „na koji se način ti sustavi primjenjuju, je li to moralno i etično, te koje su moguće posljedice za ljudsko dostojanstvo i privatnost“.

Kada se to stavi u kontekst zaštite djece i mladih, može se primijetiti da su često izloženi neprimjereno, najčešće seksualiziranom sadržaju na društvenim mrežama, sadržaju koji ne traže nego primaju, pa se može zaključiti da zaista ne znaju dovoljno.

U takvim situacijama, objašnjava sugovornik, djeca često reagiraju pogrešno – „brišu sadržaj umjesto da potraže pomoć odraslih kojima vjeruju“.

Mediji i djeca / Foto: Canva

„Jer kada algoritmi sukreiraju cijeli naš medijski prostor bez da mi pokušavamo vidjeti što se tu stvarno događa, to onda vodi u krivom smjeru“, upozorava profesor.

U tom kontekstu podsjeća da su i papa Lav XIV. i papa Franjo jasno isticali potrebu za razboritim i odgovornim pristupom algoritmima – priznajući njihovu korist, ali i upozoravajući na devijacije i nuspojave koje postaju sve vidljivije.

Kako promicati medijsku i algoritamsku pismenost?

Medijska i algoritamska pismenost može se vrlo konkretno primijeniti u svakodnevnom životu, pa i u župama, katoličkim školama ili medijima. Ključ je, kaže, u razvoju navike provjere informacija i odgovornom pristupu sadržajima koje primamo i dijelimo.

lajkovi, društene mreže, mobitel, internet, mladi

„Na primjer, dobijem putem WhatsAppa neku propovijed koja mi se čini simpatična i uvjerljiva i odmah ju proslijedim dalje. Koliko nas pritom uopće zastane i promisli je li to zaista tako? Tko od nas barem na trenutak nazove nekoga i pita: ‚Jesi li i ti to dobio? Je li to istinito? Gdje to možemo provjeriti?‘“, upozorava profesor.

Često, dodaje, donosimo važne životne odluke na temelju informacija koje nismo provjerili jer se opravdavamo nedostatkom vremena ili pažnje. Upravo zato Crkva poziva na veću etičnost i deontologiju.

UI / Foto: Canva

Gotovo svatko je barem jednom dobio primjer tzv. deepfakea ili generativnog sadržaja – „lažnih, sintetičkih i umjetnih medija i proizvoda“, odnosno produkcija, kojemu nismo povjerovali na prvu.

„Možda nam je neki videouradak bio smiješan i zabavan, ali mi vidimo i sumnjamo da ga je netko stvorio baš s tim ciljem. To ne možemo znati odmah – moramo uložiti neko vrijeme da bismo provjerili. To je osnovni korak medijske pismenosti i ono na što nas pozivaju biskupi i sveopća Crkva, a pogotovo kroz 60. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija“, govori prof. Kanižaj.

UI – pomoćnik u evangelizaciji?

Komunikolog posebno ističe da važnu ulogu u promicanju medijske pismenosti imaju svećenici, koji bi, prema njegovom mišljenju, trebali najprije sami steći dublje razumijevanje medijskih mehanizama.

„Imamo izvrsnih svećenika koji su vrlo kompetentni u području medijske pismenosti, a ima i onih koji to još ne prepoznaju kao važnu temu. Zato bi prvi korak bio, što potiču i biskupi, a već se sada u velikoj mjeri i čini – posebne edukacije u području medija, društvenih mreža i algoritama.“

UI / Foto: Canva

Često kao društvo, napominje, reagiramo tek kada se pojavi neki problem. „Imamo mnogo tih primjera u kojima se netko opekao pa je tek onda shvatio da je u to trebao uložiti više vremena – ne proslijediti tu poruku ili saznati što se događa u pozadini“, objašnjava prof. dr. Kanižaj. Dodaje da svećenici zasigurno kroz brojne programe, posebno kroz pripravu za sakrament svete pričesti ili krizme, mogu dati djeci osnovne informacije.

„Ali, zašto ne i u tečaju priprave za brak ili u radu obiteljskih zajednica? U brojnim prigodama možemo jednostavno progovoriti o tomu kako prepoznati autentičan sadržaj koji promoviramo u odnosu na nešto što je manipulativno.“

Tablet / Foto: Canva

Govoreći o umjetnoj inteligenciji kao pomoćniku u evangelizaciji – posebno ga raduju primjeri svećenika koji otvoreno govore o vlastitim iskustvima.

„Razveselila su me iskustva biskupa i svećenika koji su vrlo rado podijelili kako koriste određene alate umjetne inteligencije da bi provjerili neki sadržaj ili kod pripreme homilija“. Dodaje kako postoje specijalizirani alati koje „možete nahraniti vlastitim materijalima“, a algoritam pomaže za lakše snalaženje.

„Može vam dati kratki sažetak, ali morate dati jasnu naredbu da biste to mogli dobiti i izbjegli tzv. algoritamske halucinacije“.

Čovjek nesvodiv na digitalnu stvarnost?

Posebno ističe kako čovjek ne smije dopustiti da mu se život svede na virtualnu stvarnost. Upozorava i na opasnost povlačenja kada postaje jednostavnije ostati kod kuće i komunicirati porukama nego se s nekime osobno susresti i podijeliti emocije.

„Od vjernika laika, koji su poslani u ovaj svijet, očekuje se mnogo više“, dodaje.

Vjernik u crkvi / Foto: Depositphotos

Govoreći o suvremenim pojavama, ističe i pojmove poput „ekranizma“ i „FOMO – fear of missing out“, te podsjeća na riječi pape Lava XIV. koji je upozorio da „živimo u društvu koje pati od bulimije društvenih mreža“ u kojem nas pretjerana povezanost i bombardiranje fotografijama i informacijama ostavljaju izgubljenima i emocionalno preopterećenima.

„Mi svakako trebamo koristiti te alate“, napominje profesor, ali ujedno ističe da je ključno pitanje motivacije jer često posežemo za tim alatima kada „smo lijeni nešto učiniti sami ili kada nam nedostaje kreativnosti“.

UI / Foto: Canva

„Opasno je što smo proglasili suverenost takvih alata“, kaže profesor objašnjavajući da su oni ti koji koji nama mogu dati savjet koji ćemo radije poslušati nego od stručnjaka. Dodaje da „moramo znati što koristimo“, jer kao i kod pretraživanja na Googleu, postavljamo pitanja, a ni sami ne znamo komu se obraćamo.

Posebno ističe zabrinjavajuću pojavu među mladima koji „svoje probleme pokušavaju riješiti s chatbotovima“. lako to može biti osnovno snalaženje, prof. dr. Kanižaj upozorava da „to nije dobar put“, jer prava pomoć treba doći od stručnjaka, roditelja ili prijatelja.

UI / Foto: Canva

„Ne bi bilo dobro da u našem svijetu prva star koja nam padne na pamet budu chatbotovi koji glume da su nam prijatelji“, ističe profesor. Moramo biti oprezni i „lukaviji od njih”, da bismo iz tih alata izvukli ono korisno i s ispravnim porivom.

„Umjetna inteligencija dolazi od ljudskih bića, oni su jedini inteligentni, umjetna inteligencija je naš proizvod“, govori. Upozorava da bi bi bilo pogrešno to „objeručke prihvatiti dok ne ispitamo što se tu točno događa – tko prikuplja informacije, zašto su ti alati besplatni, koje podatke uzimaju od nas“.

UI / Foto: Canva

Takva pitanja, naglašava, uglavnom postavlja samo Crkva i takve apele vjernici trebaju shvatiti ozbiljno.

Potiče i na razmišljanje kako provodimo naše slobodno vrijeme upozoravajući da sve vise zatvara čovjeka u izolaciju. Kako kaže, „problem nastaje kada nas sve te aplikacije sve više zatvaraju da ostanemo sami u stvarnom prostoru – tada se trebamo zabrinuti i pitati što se to u nama promijenilo, jesmo li možda postali žrtve toga procesa“.

U središtu – čovjek!

Promjene koje donosi digitalna komunikacija ne možemo zaustaviti, ali možemo učiniti da u cijelom tom procesu ne izgubimo čovjeka i njegovo dostojanstvo.

Muškarac / Foto: Canva

„Prvo treba demistificirati tehnologiju koja je oko nas, spustiti s trona društvene mreže i umjetnu inteligenciju kao nešto superiorno što ne smijemo propitivati“, navodi. Mnogi ne žele čuti kritička pitanja „jer žive od toga i vjeruju u to“, no upravo zato se trebamo „vratiti na izvorište“.

Profesor upozorava i na pitanje privatnosti ističući da se moramo zapitati što se događa s podacima koje unosimo u različite alate.

„Nema razloga da previše otkrivamo o sebi“, poručuje te dodaje da ćemo u budućnosti najviše brige o voditi o našoj privatnosti koja će nam postati najvažnija.

Čovjek i tehnologija / Foto: Canva

Poziva na vraćanje jednostavnim, stvarnim odnosima i vrijednostima, na šutnju, susret i međusobnu podršku.

„Šutnja je komunikacija – nemojmo koristiti životne situacije koje su teške da ih razvodnjavamo aplikacijama i sadržajima sa strane“.

Umjesto toga, poručuje, trebamo preuzeti veću odgovornost, aktivno sudjelovati i pomagati jedni drugima, jer „ne trebamo očekivati od biskupa i svećenika da će riješiti sve naše probleme – to su poticaji da se i mi uključimo i djelujemo“.