Na 25. nedjelju kroz godinu donosimo homiliju vlč. Ilije Dogana iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Današnje evanđelje donosi jednu od najzagonetnijih Isusovih prispodoba.
U središtu je upravitelj kojemu prijeti otkaz jer je rasipao imanje svoga gospodara. No, ono što nas zbunjuje jest to da nepošteni upravitelj na kraju biva pohvaljen.
Da bismo razumjeli, moramo pogledati dublje, iza prvog dojma.
Upravitelj ne biva otpušten zbog smanjenja dugova — to čini tek nakon što mu je najavljeno da će morati položiti račun.
Njegov stvarni prijestup leži u tome što je živio i djelovao kao da je vlasnik, a ne upravitelj.
Ponašao se kao da sve pripada njemu.
No, kad se suočava s gubitkom položaja, ne pada u očaj. Umjesto toga, kaže: „Znam što ću učiniti!“ I u tom trenutku dolazi do preokreta.
Više ne djeluje samo za sebe, nego za druge.
Smanjuje dugove, pokazuje milosrđe, stvara prijateljstva.
Isus pohvaljuje upravo tu razboritost — ne grijeh, nego promjenu srca i djelovanja; upravitelj je u konačnici shvatio ono najvažnije: srce svoga gospodara.
A srce gospodara u prispodobi jest zapravo srce našega Boga, koji „iz prašine podiže uboga, iz gliba vadi siromaha“. Bog je onaj koji oprašta, koji obnavlja, koji svoja dobra dijeli kako bi se stvaralo zajedništvo, a ne podjele.
Upravitelj, suočen s krizom, počinje djelovati upravo u tom Božjem duhu — gradi mostove umjesto zidova.
I mi smo, poput ovog upravitelja, pozvani prepoznati istinu: ništa od onoga što imamo nije potpuno naše. Ni vrijeme, ni zdravlje, ni imovina, ni talenti. Sve su to Božji darovi. Mi smo samo njihovi upravitelji.
Naš poziv stoga nije da posjedujemo, nego da odgovorno upravljamo — i to za dobro svih, a ne samo za sebe.
Današnje evanđelje, dakle, poziv je na razboritost.
Isus nas ne potiče na prijevaru, nego na mudrost u korištenju vremena koje nam je darovano.
Kao što je upravitelj, suočen s krizom, promijenio način djelovanja, i mi smo pozvani na obraćenje. Pozvani smo ulagati u ono što ostaje: u ljubav, u praštanje, u prijateljstva koja vode u vječnost.
Zato molimo Gospodina da nam podari mudrost kako bismo bili mostovi Njegova milosrđa i vjerni upravitelji Njegove dobrote u svijetu.