O Isuse, za vrijeme svoga zemaljskog hodočašća rekao si: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim“ (Mt 11, 29). Svemogući vladaru Neba, da, moja duša nalazi pokoj kada vidi kako se Ti, zaodjeven odijelom sluge, tako duboko ponizuješ perući noge svojim apostolima.

Sjećam se tada onih riječi koje si izgovorio da nas poučiš kako ćemo živjeti krepost poniznosti.

„Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih. Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!“

Razumijem, Gospodine, ove riječi koje su izašle iz Tvoga blagoga i poniznog Srca i želim ih, Tvojom pomoću, djelom vršiti.

Želim se u poniznosti sniziti i svoju volju podložiti volji mojih susestara, a da im se ni najmanje ne protivim, ili da istražujem imaju li ili nemaju pravo zapovijedati mi.

Mala Terezija / Foto: Facebook/ saint Thérèse of Lisieux

Nitko, o moj Preljubljeni, nije imao ovo pravo prema Tebi, a ipak si bio pokoran, ne samo preblaženoj Djevici i sv. Josipu, nego i samim krvnicima.

Sada u svetoj Hostiji vidim kako se spuštaš u najdublje poniženje.

S kakvom poniznošću se, o Kralju slave, pokoravaš svim Svojim svećenicima i ne činiš razlike među onima koji Te ljube i onima koji su, nažalost, mlaki ili hladni u Tvojoj službi. Oni mogu sat prikazivanja svete misne žrtve požurivati ili odlagati, a Ti si uvijek spreman da na njihovu riječ siđeš s nebesa.

O moj Preljubljeni, kako krotak i ponizan mi se daješ vidjeti pod koprenom bijele Hostije!

Da me naučiš poniznosti, nisi se mogao dublje poniziti.

Zato ću i ja, da odgovorim Tvojoj ljubavi, izabrati posljednje mjesto dijeleći tako Tvoja poniženja kako bih jednom mogla imati udijela s Tobom u kraljevstvu nebeskom.

Vlč. Ivan Rako predvodio euharistijsko slavlje, pod kojim je izvršen čin posvete hrvatskog naroda i BiH Presvetom Srcu Isusovu / Foto: KTA

Zaklinjem Te, moj božanski Isuse, pošalji mi jedno poniženje svaki put kada se pokušam izdići iznad drugih.

Ali, o Gospodine, Ti poznaš moju slabost. Svako jutro odlučujem da ću se vježbati u poniznosti, a navečer spoznajem da sam učinila mnogo pogrešaka oholosti. Tada sam u napasti da postanem malodušna, ali znadem – malodušnost nije drugo nego oholost.

Stoga, o moj Bože, stavljam sve svoje pouzdanje samo u Tebe.

Budući da Ti sve možeš, udostoj se u moju dušu usaditi krepost za koju Te molim.

Da postignem ovu milost od Tvojega beskrajnoga milosrđa, često ću ponavljati pred Tobom: „Isuse, blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome!“ Amen.